Hafizović: Znanje, moral, obraz, poštenje..., u ovoj zemlji sve je na prodaju
Odnedavno član i ANUBiH, još ranije dio Iranske akademije nauka, prof. dr. Rešid Hafizović govori
o našem društvu, nauci, politici i vjeri
Primljeni ste u Akademiju nauka i umjetnosti BiH, što je nesumnjivo važan poticaj daljem radu i angažmanu: koji su aktualni planovi?
- Čini mi iznimnu čast i zadovoljstvo da sam izabran za dopisnog člana ANUBiH, na Odjeljenju humanističkih nauka. Moje zadovoljstvo je tim veće jer su plodove mojih akademskih pregnuća prepoznali ljudi iz ANUBiH i uputili mi poziv za članstvo u njoj. Kao što i sami znate, riječ je o najvišoj i najrelevantnijoj znanstvenoj instituciji, koja je u svakoj zemlji u svijetu, pa tako i u Bosni i Hercegovini, hram prvorazredne mudrosti i znanja.
Leksikon od 1.200 stranica
Postati članom takve jedne ugledne institucije nije samo čast i privilegija već i golema obaveza da se rečeni izbor opravda novim, složenijim i kvalitetnijim spoznajnim iskoracima. U tom smislu već sada imam na pameti nekoliko zanimljivih projekata i istraživačkih pregnuća koja ću, ako Bog da zdravlja i života, u što skorije vrijeme pokrenuti i nastojati realizirati unutar ANUBiH ili unutar nekih drugih akademskih institucija. Neki od planiranih projekata bi se čak mogli realizirati u suradnji ANUBiH i nekih drugih akademskih institucija koje su dostojne takve vrste suradnje. Ali prije toga u štampu bih trebao u skorije vrijeme poslati već svoj dovršeni “Leksikon temeljnih filozofskih, teoloških i sufijskih pojmova”, čiji sadržinski opseg prelazi 1.200 stranica teksta. Svaki pojam je ondje obrađivan na način enciklopedijske natuknice, proveden kroz relevantne izvore i literaturu i popraćen prijedlogom literature za dodatno čitanje. Mogu slobodno reći da je riječ o sadržaju koji je potpuna novina ne samo u BiH i u regiji Balkana već i u cijeloj Europi. Posebnu mi radost i zadovoljstvo čini to što je za ovaj “Leksikon” predgovor već napisao profesor William C. Chittick sa New York State University, stručnjak svjetskoga glasa u oblasti islamske filozofije, teologije, sufijske književnosti i komparativne mistične filozofije.
Vi ste puno prije ANUBiH postali član Iranske akademije, dobitnik ste značajnih međunarodnih priznanja, pa sam nekako dojma da ste i prava osoba za sljedeće pitanje: zašto se ANUBiH jednako pokušava svesti na razinu uskoetničkih akademija kojima nakon rata svjedočimo?
- Član Iranske akademije nauka sam postao 2006. godine na Odjeljenju islamske filozofije i sufizma. Članstvo u ovoj instituciji mi je također veoma važno i dragocjeno, koliko i članstvo u ANUBiH, jer je riječ o državnoj znanstvenoj instituciji sa dugom tradicijom postojanja. Posebno je zadovoljstvo i radost kada znate da ste se našli u društvu velikih imena poput S. H. Nasra, Henryja Corbina, Williama C. Chitticka, Gholam Reze Aavanija, Gholam Ebrahima Dinanija... da spomenem samo nekolicinu imena čiji znanstveni opus je postavio sve relevantne temelje znanstvenim disciplinama u svijetu, koje su i meni bile bliske kroz cijelu moju akademsku karijeru.
ANUBiH je već proslavio svoj sedamdeseti rođendan i on kao takav, izvan svake sumnje, predstavljao je, predstavlja i predstavljat će sržnu znanstvenu, kulturnu i duhovnu osovinu i čuvara hiljadugodišnje bosanske državnosti i njenog milenijskog kulturno-civilizacijskog i multikulturalnog kraljevskog dizajna. S druge strane, ANUBiH je neupitna univerzalna vrijednost ove zemlje čija takovrsna supstanca se treba i mora njegovati i čuvati baš kao i zjenica oka. Pogotovo u današnjem vremenu, vremenu posvemašnjeg provincijaliziranja, relativiziranja i rastakanja svega što odiše vrijednostima jedinstvene i srcolike države Bosne i Hercegovine. To je bjelodana činjenica koju svjedočimo svaki dan.
Više nas, doduše, ne iznenađuje to što otvoreni neprijatelji i mrzitelji ove zemlje, ovaploćeni u političkim vrhuškama SNSD-a i HDZ-a, svim silama nastoje izjednačiti vlastite kvaziakademije sa ANUBiH i ugasiti posljednji bosanski svjetionik znanosti i kulture u ovoj zemlji, ali nas zaprepašćuje činjenica da u takvoj nečasnoj raboti sudjeluju tzv. probosanski orijentirani parlamentarci na svim razinama vlasti, kao i razni akademski mešetari koji osnivaju vlastite akademije-udruženja građana, kako bi zadovoljili svoje goleme ambicije koje, gotovo u pravilu, ne prate i relevantna znanstvena ostvarenja. Do te mjere su oni u takvim svojim nastojanjima opijeni vlastitim sitnim interesima da bi poradi njih žrtvovali i ovu zemlju i njene punovažne, državotvorne institucije, među koje, svakako, spada i ANUBiH. No ANUBiH će, unatoč svemu tome, biti i ostati, jer u sebi smiruje bespremačnu intelektualnu supstancu koja će prevladati svaku vrstu izazova.
Malo je poznato da ste i u federalnom Savjetu za nauku, čije su formiranje i aktivnosti mnogi protumačili i kao kvalitetan iskorak.
- Savjet za nauku Federalnog ministarstva nauke i obrazovanja (FMON) je stalno tijelo ovog Ministarstva koje pruža savjetodavne, stručne i znanstvene naputke i usluge, kako bi aktivnosti ovog ministarstva zadobivale svoju sadržinsku puninu, učinkovitost i svrsishodnost. Savjet za nauku FMON-a čini šest članova Savjeta i svaki od njih predstavlja jednu od šest temeljnih znanstvenih oblasti. Riječ je o istaknutim univerzitetskim profesorima koji svojim pregnućima u Savjetu selektiraju i promiču znanstvenoistraživačke i istraživačko-razvojne projekte koje članovi akademske zajednice u Federaciji BiH prijavljuju svake godine na osnovu raspisanog konkursa. U svim ovim aktivnostima Savjet posebno poklanja pažnju mladim istraživačima u različitim oblastima, predlaže strateške pravce razvoja nauke u Federaciji BiH, definira mjere za popularizaciju nauke i naučnoistraživačke djelatnosti, radi na izradi i implementaciji strateških dokumenata u oblasti razvoja naučnoistraživačkog i istraživačko-razvojnog rada i slično. Moja prva iskustva u radu unutar Savjeta ostvarivana su u godinama kada je Savjetom rukovodio, kao njegov predsjednik, akademik Zijo Pašić i kada su rezultati rada ovog tijela snažno krenuli uzlaznom putanjom. Takav trend je zadržan sve do danas. Naravno, rezultati rada Savjeta bi mogli biti mnogo bolji kada bi Vlada Federacije BiH izdvajala znatnija sredstva za razvoj nauke. Hoću da se nadam da će u skorije vrijeme sazreti svijest kod ljudi u Vladi Federacije BiH, kao i u državotvornim institucijama na višim razinama vlasti, o tome koliko je nauka važna za svaku društvenu zajednicu i da će izdvajanja za razvoj nauke u budućnosti biti mnogo izdašnija.
Nema sumnje da je puno posla, mi smo - neki kažu - “zapušteno društvo” bez mnogo posvećenosti nauci i obrazovanju. Koji su Vaši motivi i ambicije?
- Otkako su započeli tzv. demokratski procesi u Bosni i Hercegovini prije više od tri desetljeća, mnogi njeni građani su bili nošeni nadom i željom da napokon prodišu u istinskoj slobodi, stvarnoj demokraciji i kozmopolitskom osjećanju svijeta. Ali sve je krenulo pogrešnim putem i ništa se nije dogodilo od onoga čemu se većina ljudi u ovoj zemlji bila ponadala. Najprije se dogodila agresija na Bosnu i Hercegovinu izvana i iznutra, potom etničko čišćenje, logori, udruženi zločinački poduhvat i, na kraju, genocid. Općebosanski kozmopolitski identitet se raspao i razmrvio na etničke i religijske identitete koji su ovu zemlju vratili u dejtonsko i postdejtonsko mračno doba. Usljed svega toga najgori društveni talog se podigao na površinu, na marginu potisnuo najumnije ljude ove zemlje i uspostavio tribalizam najgore vrste čija “najuzvišenija forma kulturnog uljuđivanja i nacionalnog triježnjenja” je postalo nacionalističko i fašistoidno “zapišavanje” milenijskog bosanskohercegovačkog teritorija.
Neznalice svih boja i stjegova zavladale su ovom zemljom i gustim i neprozirnim mrakom nakrcale njene državne, političke, religijske, akademske i ine institucije. Sve univerzalne vrijednosti, znanje u prvome redu, poprimilo je plemenske ili, u najboljem slučaju, etničke boje, tamne i teške poput crnokošuljaških odora i “isilovskih barjaka” smrti. Sada smo dovedeni u situaciju da još samo svjetlo istinskog znanja može rastjerati tu tmicu, otkriti puninu istine, a iz istine izmamiti duh slobode koja je ovoj zemlji potrebna koliko zrak, hljeb i voda. Donosioci svjetla istinskog znanja, koje Bog naziva “uzvanicima Milostivoga” (Maryam, 85), jedino oni mogu donijeti svjetlo istinskog i punovažnog znanja. Ali oni su protjerani iz javnog prostora ove zemlje. Ono malo preostalih u ANUBiH posljednje su svjetlo u ovoj postdejtonskoj mrklini koje politički, često i neki religijski, ali i brojni kvaziakademski jahači apokalipse nastoje pod svaku cijenu utrnuti. No unatoč tome, moji motivi i moje ambicije su i dalje takvi da u svojim budućim akademskim pregnućima učinim sve što je u mojoj moći da ih zaustavljam gdjegod mogu, pa makar usamljen na tom putu ostao.
Mladi ljudi trkom napuštaju zemlju i pronalaze se i snalaze u daleko razvijenijim društvima, uprkos brojnim aferama prisutnim u BiH koje se kolokvijalno mogu nazvati trgovinom diplomama. Kako vratiti dignitet obrazovanju, a kako i mlade zadržati u zemlji?
- Općedruštveni talog koji vlada ovom zemljom posljednjih tridesetak godina sve univerzalne vrijednosti ljudske kulture i civilizacije, i nebeske i zemaljske, obezvrijedio je do bescjenja. Čak i one vrijednosti koje nemaju cijenu, poput znanja, jer se njihova vrijednost nikada ne mjeri zemaljskim vrijednosnim mjerilima. Znanje je Bog odabrao za ljudsku civilizaciju kao prvorazrednu i bespremačnu poputbinu bez koje se ljudski rod ne može uspraviti i duhovno dozreti. Ali o znanju u ovoj zemlji odlučuju neznalice, ljudi koji su najmanje dostojni za takvo pozvanje, a brojne sumnjive visokoškolske institucije, koje u ovoj zemlji niču kao pečurke poslije kiše, baš kao i one kvaziakademije-građanska udruženja, upravo te institucije, dakle, prve iznevjeravaju vrijednosno neprocjenjivi ideal znanja pod krinkom diploma koje su lišene svakog sadržaja. Znanje, vjera, etika, moral, obraz, domoljublje, poštenje... sve je na prodaju u ovoj zemlji, a njihovu vrijednost najviše obezvređuju oni koji u svojim rukama drže akademska, religijska, državnička i politička žezla, makar su privilegovano plaćeni da dostojno i dosljedno brinu o rečenim vrijednostima. Stoga ova zemlja danas ima samo formalne, ali ne i suštinske autoritete. Sve dok formalni autoriteti ne budu zamijenjeni suštinskim autoritetima i sve dok se odgojno-obrazovne institucije ove zemlje ne počnu ozbiljno, sustavno, suštinski i odgovorno baviti svojim poslom, nudeći punovažna znanja našoj mladosti i usađujući u nju, istodobno, sve etičko-moralne i univerzalne kulturno-civilizacijske vrijednosti, naša mladost će nepovratno odlaziti iz nje i nikada se neće željeti vratiti.
VEZANI TEKST:
Naročito posljednje godine aktualno je postalo pitanje koje je, po mom skromnom dojmu, tipična podvala. Riječ je o nametanju izbora Istok ili Zapad: šta Vi mislite gdje nam je mjesto, odnosno čemu trebamo težiti?
- Ukoliko govorimo o političkom izboru u smislu biranja između demokracije zapadne zemljine hemisfere, makar i nepotpune i nesavršene, i diktature i despotizma istočne zemljine hemisfere, onda je jasno da ćemo birati demokraciju, jer je darom demokracije Bog dizajnirao iskonsku prirodu svakog pojedinačnog ljudskog mikrokozmosa. Ako nas neko stavlja pred izbor u smislu opredjeljivanja za univerzalne kulturno-civilizacijske vrijednosti, u tom slučaju ćemo birati i Istok i Zapad, jer duhovna zavičajnost rečenih vrijednosti je podjednako i na Istoku i na Zapadu.
Istok i Zapad
Zemlja BiH je zemljovidno, religijsko i kulturno-civilizacijsko srce Balkana. Smještena je na razmeđi svjetova i velikih kultura i civilizacija i uvijek je kroz svoju milenijsku povijest znala nepogrešivo prepoznati i usvojiti sve izvorne vrijednosti kozmopolitske kulture i civilizacije. Tu činjenicu dobro znaju oni nedobronamjerni i na Istoku koliko i oni na Zapadu, ali joj ipak, uz obilatu pomoć ovdašnjeg izdajničkog nesoja, žele ukrasti njenu najsvježiju i najneviniju krv, kako bi ta srcolika BiH prestala živjeti i postojati. A ne valja tako! Istok i Zapad uvijek mora imati BiH kao svoj najbolji izbor i nikako ne treba i ne smije ovu zemlju tjerati da bira ili Istok ili Zapad. Tim prije što ona u sebi već odavna baštini sve ono najbolje od Istoka i od Zapada. Stoga, samo u svjetlu ove činjenice svijet može zadržati nepomućeno sjećanje na najblistavije trenutke vlastite slave, jer to sjećanje svijeta će trajati samo dotle dok u tom svijetu traje i živi milenijska BiH.
Ramazan je pred vratima: imate li poruku za muslimane?
- Ramazan mjesec je treptaj vječnosti unutar prolaznosti ovdašnjeg kozmičkog vremena. On sa sobom donosi krunske duhovne darove koji imaju izvorište u samoj božanskoj naravi. Ramazan je, dakle, blagoslovljeni mjesec u kojem je Bog razastro duhovnu trpezu vlastite, sveobuhvatne kur’anske Riječi, čijim sadržajem svakog trena dizajnira makrokozmos, svetu povijest i epistemične stjenke svake pojedinačne ljudske duše. Ovom svojom puninskom Riječju Bog je u ramazanu definitivno uveo ljudski rod u duhovno punoljetstvo i ponudio mu trajni zalog vječnoga spasenja.
U mjesecu ramazanu Bog je smjestio i dvadeset sedmu noć kao trenutak u kojem Njegova najneposrednija Prisutnost se spušta u svako srce živo i dariva mu obilje milosti, oprosta i blaženoga mira. U istom ovom mjesecu Bog je ponudio ljudskom rodu cjeloživotnu “školu Bedra” koja uči svakog muslimana kako se samosvladavati, kako se spoznajno uspraviti i na koji način usvojiti vrijednosti znanja, knjige, pera, tinte, duhovne vrline i moralne kreposti, bez kojih vrijednosti nijedan ljudski mikrokozmos se ne može u ovdašnjem životu realizirati kao krunsko Božije stvorenje. Najzad, ramazanskim postom Bog svakom postaču otvara put do Njegove najneposrednije Blizine i na kraju svakog ispoštenog dana vlastitu Prisutnost samodariva kao najuzvišeniju postačevu nagradu, jer post je, prema poslaničkom pravorijeku, suštinski atribut same božanske naravi i sinonim za samo tajanstvo božanskoga Života.
Prema tome, svi naprijed spomenuti darovi “ramazanskog vremena” u sebi ovaploćuju Znanje i Vjeru, Istinu i Dobročinstvo, Samilost i Plemenitost - vrijednosti na kojima se tka platno svakog pojedinačnog zemaljskog života i ispisuje ovdje i sada sadržaj “knjige života” za Boga i njegov sud u životu vječnom. Stoga nas ništa, kao ramazan, neće tako moćno nadahnuti i potaknuti na vršenje dobročiniteljskih djela koja zrače ovim vrijednostima ramazana, koje nesebično moramo dijeliti svaki dan u privatnom i javnom životu.
