Federacija na slijepom kolosijeku
Zlatko Dukić
Jedino što je, na početku 30-dnevnog roka za izbor Vlade Federacije, izvjesno i sigurno, jeste da Fadil Novalić i “njegovi” ministri imaju priliku da zarade platu i za mart 2023. godine. Sve ostalo u žovijalnom nastavku sage s izborom nove izvršne vlasti Federacije BiH u znaku je neizvjesnosti i sijevanja inata, kaprica i tvrdoglavosti. I onda kada se to upakuje u principe, u folklor legitimiteta i insistiranja na tome da se “ispoštuje većinska volja birača”, najsličnije je knjiškom primjeru trakavice, čiji akteri - osobito oni najistureniji - znaju da ne rizikuju posljedice i da su zaštićeni od bilo kakvih sankcija.
Prepucavanje i odapinjanje verbalnih strijela
Tako to izgleda na prvi pogled. No, tako je i kada se radi o narednim pogledima, iako je protekli vikend - opet obojen pokušajima objašnjavanja i opravdavanja ušančenosti obje zainteresovane strane - pokazao da čvrsta ukopanost i nepopustljivost jesu legitimno političko oružje, ali ne i alat koji ikome donosi dobro. Naročito ne u ovom slučaju i uz dodatne etnonacionalne čvorove, koje je OHR propisao u izbornoj noći prošlog 2. oktobra, predstavivši ih sredstvom za deblokadu formiranja vlasti, a u praksi pretvorivši u betoniranje odavno nepodnošljivog stanja.
Čitajte kolumne Zlatka Dukića:
Vikend iza nas je, elem, iskorišten za međusobno prepucavanje i odapinjanje verbalnih strijela uvjerenosti u to da griješi i da nije u pravu samo druga strana. Pri tome je moralo u oči pasti da, koristeći se javnim istupima i prostorom u medijima, i potpredsjednik Federacije Refik Lendo, s jedne, a i oni iz većine u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije, s druge strane - ne odstupaju od onoga čega se drže od starta. Lendo istrajava na tome da se mora uvažavati većinska volja birača (Bošnjaka), pri čemu kaže da je 400.000 ljudi glasalo za SDA, a druga strana, u TV nastupu oličena u potpredsjedniku Igoru Stojanoviću, u prvom planu ima demokratsko načelo parlamentarne većine, koja se iznova potvrdila izborom tročlanog federalnog vrha. I onda kada to ne kažu, obje strane priželjkuju - svjesne nemogućnosti dogovora i ukopanosti Federacije na slijepom kolosijeku pruge kojom se kreće - da Christian Schmidt i OHR povuku potez i raspetljaju ono što su, ruku na srce, oni i zapetljali.
Medijska ažurnost tokom vikenda nije se, dakle, mogla požaliti na manjak posla i povoda za zasukivanje rukava. Međutim, to niti je išta pomoglo, niti pomaklo s mjesta ono što je zakovano posljednjeg dana februara, kada smo dobili vođstvo Federacije. Naprotiv, potonji dani su upotrijebljeni za to da se ode korak dalje u ukopavanju i da se - ne više diskretno i u poluglasu - zaželi intervencija OHR-a. Dvije opcije su tu iskristalisane: prva, privremena mjera, koja bi važila samo za ovaj slučaj i po kojoj bi za izbor premijera i Vlade Federacije bila dovoljna dva od tri glasa rukovodstva Federacije (kao i na državnom nivou, gdje su dovoljna dva glasa članova Predsjedništva za izbor šefa državne vlade), na šta Lendo i SDA ne pristaju, a isto misli - javno to potvrdivši - i čelnik Stranke za BiH Semir Efendić; druga solucija je da ta mjera bude trajna i u svim budućim izborima važeća za izbor Vlade, što prihvataju i Lendo i SDA, ali na šta, više je nego sigurno, ne pristaje HDZBiH, jer to prijeti da, u nekom sutra, oni dožive sadašnju sudbinu SDA.
Štošta je na ispitu
U tom kalamburu političko-stranačke igranke, kojoj se ne vidi rasplet, a pitanje je hoće li biti okončana za propisanih 30 dana, štošta je na ispitu i pod znakom pitanja. Najprije, opstanak većine u federalnom Predstavničkom domu, koja je, istina, ubjedljivom većinom izabrala vrh Federacije, ali nije sigurno da će na prvom sljedećem ispitu - ostati to što je. Nejasno je, zatim, koja od teoretski mogućih će biti odluka OHR-a. Schmidt je izjavio da neće preduzimati ništa, ali ne treba u to biti siguran, jer će morati nešto uraditi ako mu je stalo do toga da u šestom postizbornom mjesecu i Federacija dobije vlast. Najzad, otvoreno je i pitanje optimizma, kojim nanovo, kao i obično, na endemski način zrači Dragan Čović, samouvjereno siguran u to da će se Vlada “dobiti do kraja ožujka”.
Kad se ovo sabere, a ima toga još, poput podatka da je u medije procurio već započet raspored resora u budućoj Vladi Federacije (sa Nerminom Nikšićem na čelu), zaista se teško oduprijeti utisku da je Federacija došla na slijepi kolosijek, a ne u ćorsokak (slijepu ulicu). Iz slijepe ulice, na čijem kraju zna biti i nepremostiva prepreka, nema izlaza. Sa slijepog kolosijeka se može nastaviti put, jer je na njemu lakše savladiva prepreka, koju je fizički moguće ukloniti i kolosijek nastaviti. Hoće li tako biti s Federacijom, “ni ‘tice ne znaju”. Uz ovih dana plasiranu priču o tome da je, možda, moguće sve okončati uz napor domaćih snaga. I Lende, koji pokazuje da je, kao vojnik, navikao na izvršavanje naređenja. Da li i ono “Dok se drukčije ne naredi”?
