Dodikov pakleni plan: Nije ruska šija, već mađarski vrat
Vildana Selimbegović
Da je đavo baš crn, a najcrnji kad dođe po svoje, sve je jasnije i Miloradu Dodiku. Lider SNSD-a više ne zna kud da goni i po kome najviše da udara: Rezolucija o Srebrenici ne samo da će ugledati svjetlo dana već ove sedmice u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija već upečatljivo skuplja sve više pristalica, i koliko god bi ovaj aktualni Mile da s naknadnom pameću relativizira presude o genocidu donesene pred domaćim i međunarodnim sudovima, nekako mu ne uspijeva osporiti samog sebe iz vremena kada je teška srca, ali posve racionalno zagovarao suočavanje s prošlošću i odlazak u Haag ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića, kako bi preuzeli odgovornost za, najblaže rečeno, pogrešne odluke koje su donosili.
To što se sad nastoji ugurati između njih dvojice, braneći neodbranjivo, već odavno ne pomaže ni Republici Srpskoj ni Srbiji, zapravo ga samo pozicionira na pijedestal najopasnijeg ugrozitelja mira na Balkanu, kojem povremeno i sam srbijanski predsjednik instagramski uvali prst u oko. Prošle sedmice je to bila cijela šaka: Aleksandar Vučić je, naime, sav ushićen objavio kako je ugostio Elizabeth Allen, podsekretarku za javnu diplomaciju State Departmenta, i od nje zatražio značajniji angažman SAD-a na očuvanju mira u regionu! Nije moglo gore, Allen je u Beograd otputovala nakon dvodnevne posjete Sarajevu, gdje je novinarima govorila o ruskim ambicijama, što joj je jedna od ekspertiza, Dodikovom secesionizmu i američkoj podršci Bosni i Hercegovini na euroatlantskom putu. Iz Sarajeva je otišla u Potočare da se pokloni žrtvama genocida i tek onda nastavila svoj obilazak regiona.
VEZANI TEKSTOVI
- Ovo je intervju koji je naljutio Ruse/Elizabeth Allen: SAD su spremne da se suprotstave onima koji...
- Baš ih je naljutila: Evo kako je reagovala Ambasada Rusije na intervju Elizabeth Allen za Oslobođenje
U danu kada je Oslobođenje objavilo intervju s podsekretarkom Allen, Dodik je opet putovao u Budimpeštu, a u njegovo ime s mrskim se Zapadom obračunavala ruska ambasada u našoj zemlji. I taman kad se on hvalio mađarskim savezništvom protiv Rezolucije u Srebrenici, Vučić je požurio da sastankom s Allen bar malo amortizira čelične zagrljaje s kineskim predsjednikom i već pomenutim pozivom Washingtonu poruči Putinu da se od ljubavi ne živi. Pare su igrale glavnu rolu i u Dodikovom druženju s Orbanom: upravo je Oslobođenje objavilo pakleni plan kojim je predsjednik RS-a namislio otplatiti veliku ratu kredita koja u entitetsku vladu stiže početkom juna. Riječ je o 300 miliona KM, a sam se Dodik - uoči puta u mađarski dio Evropske unije - svojim suradnicima i partnerima pohvalio kako mu je Rusija spremna pomoći, te je u te svrhe prebacila 200 miliona dolara na podračun Vlade RS-a u Moskvi, gdje ovaj bosanskohercegovački entitet ima svoje predstavništvo.
Kako taj novac ubaciti u Evropu kad Bruxelles živi sankcije Moskvi, a i Raiffeisen banka je pod sve jačim pritiskom? Orbanu je Dodik namijenio posebnu ulogu: Vlada RS-a bi Putinovom donacijom platila mađarski plin Rusiji, a Budimpešta bi svoj dug uplatila Banjoj Luci, pa bi pare preko Balkana mogle i u EU.
VEZANI TEKST
Ovo otkriće je prvo nasekiralo predstavnika RS-a u Rusiji Duška Perovića, kojeg je u jesen prošle godine američki OFAC stavio na crnu listu zbog širenja ruskog uticaja. Ostrvio se na Oslobođenje, tobože demantirajući nas i to jakim argumentom: predstavništvo nije komercijalna organizacija i nema svoj račun. Ovom se prilikom zaista izvinjavam premijeru RS-a Radovanu Viškoviću, jer u tekstu nismo precizirali sve ono što je crnolistaš Perović naknadno objasnio - da predstavništvo RS-a radi preko računa Vlade, jer smo naprosto crtali krug koji je preko predstavništva zamišljen da bi se realiziralo prebacivanje novca iz sankcionirane Moskve do Banje Luke. Ispostavilo se, zahvaljujući upravo Perovićevom nastupu, da nije šija, već je vrat.
Ne znam zaista je li Viktor Orban spreman progutati za Dodika ovu transakcijsku žabu, ne samo zato što mora biti svjestan da Bruxellesu nimalo ne godi ašićare koketiranje s Putinom, već mnogo više zato što Mađari, koliko god nasjedali na njegove populističke fore i fazone i predobro pamte rusku čizmu pod kojom su decenijama patili. Danas znaju koliko bolje žive, broje Orbanove skandale, sve svjesniji politike svoga premijera kojeg saveznici iz EU već otvoreno zovu Putinovim trojanskim konjem. Dodik je, pak, davno odustao od opcije da bude trojanski, on se bez imalo zadrške pretvorio u galopirajućeg ruskog vranca na ovim prostorima čija je politička sudbina sve evidentnije ostavljena na milost i nemilost federalnih koalicijskih partnera s kojima se nemilice sastaje, ali efekata nema. Dogovor je da se dogovaraju i tako će bez sumnje i ostati sve dok briselske angeline i lajčaci ne odluče priznati da je car go. Dodik im, sa svoje strane, nastoji pomoći da ostanu u blaženom neznanju: visokog predstavnika Christiana Schmidta, koji je u domaćoj upotrebi redovno lažni, u Budimpešti zove gospodinom, partije u RS-u tobože poziva da bojkotuju lokalne izbore samo da bi i njegov SNSD imao alibi da se redovno prijavi, američkom ambasadoru u BiH preko svoje inačice Sanje Vulić zamjera što nije otišao u Donju Gradinu, iako je stajao pored cvijeća koje je Michael Murphy položio, ne može baš priznati koliki mu je blam što njega, crnolistaša, ne želi ni vidjeti, a kamoli slušati dok obećava oslobađanje od Bosne i Hercegovine. No, sve njegove borbe protiv vjetrenjača naprosto jenjavaju, što zorno ilustrira i ona Vučićeva šaka u oko i poziv SAD-u da čuva mir na Balkanu, o kojem nije ni zucnuo.
Zato je - slijedeći uhodanu praksu srbijanskih tabloida - naručio agencijsko pitanje na presu u petak. Nije novinar Srne čestito ni izgovorio zašto citira Oslobođenje, a glavni se Baja navio da ispriča šta sve misli o novini i urednici te, naravno, tekstu koji nije pročitao. Elem, Oslobođenje je dokazani borac protiv RS-a, dio bjelosvjetske zavjere i agitator za Rezoluciju o Srebrenici. Što je zaista djelimično tačno: Oslobođenje je novina kojoj je iznimno stalo do Rezolucije o Srebrenici jer vjerujemo da je suočavanje s prošlošću put pomirenja i prosperiteta. Eno Njemačke kao najvećeg dokaza. Oslobođenje je već 80 godina hroničar bosanskohercegovačke stvarnosti, ponosno na svoju antifašističku tradiciju, novina na čijim je stranicama objavljena Deklaracija o pravima građana BiH, dokument Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a, koju je - kao i zavnobihsku Bosnu i Hercegovinu - Dejtonski ugovor samo opečatio. I danas vjerujemo u ravnopravnost naroda i građana ove zemlje, sve tada obećane slobode koje su temeljni principi ne samo potvrđeni Deklaracijom o ljudskim pravima UN-a već su i temeljne evropske vrijednosti kojima težimo. Da, Oslobođenje se zalaže za euroatlantske integracije BiH, jer vjerujemo da je naša zemlja model modernog evropskog suživota. A to što me je Dodik izvrijeđao i nazvao srbomrscem, uistinu neću komentirati: priznajem tek da sam ponosna što sam na čelu ovakve novine. Iskreno, mnogo se bolje osjećam kada me Dodik proziva, jer bih umrla od stida da me svrstava u svoje aktuelne uzore i prijatelje. I ja sam, naime, od onih slučajno preživjelih, rat sam provela u opsjednutom Sarajevu.
