Ćamil Zaimović, bivši direktor RMU Breza: Nekad je bilo više radnika, a sada više invalida rada
Rudnik Breza je, prije pristupanja Koncernu imao svega više, i opreme, sredstava za rad i ljudi, nego sada, tvrdi bivši direktor RMU Breza Ćamil Zaimović u intevjuu za Oslobođenje. Također otkriva i kako je zataškana njegova tužba protiv Elektroprivrede BiH, "teška" 100 miliona maraka.
Govori se o gašenju tri bloka u TE Tuzla. Kad ćemo ostati bez struje i kako ćemo to nadomjestiti?
- Mi smo priključeni na ENTSOE - Evropsku mrežu operatora prijenosnog sustava za električnu energiju. Nećemo ostati bez struje. Dobićemo je iz Evrope, isto onako kako smo mi prodavali struju u inostranstvo. Samo ćemo je plaćati po tržišnoj vrijednosti. Struja je na berzi. Dakle, ostati bez struje nećemo, ali ako je budu nabavljali ovako iz inostranstva, plaćaće je svi daleko skuplje nego je sadašnja cijena.
Prazni depoi
Elektroprivreda BiH će platiti ceh za ovo. Nisu računali da bi moglo doći do ovog. Nije mi jasno da su depoi termoelektrana Kakanj i Tuzla prazni.
A to nije prvi put da se dešava. Depoi trebaju imati količine dovoljne za najmanje mjesec rada, da bude minimalno 300.000 tona, od čega najmanje da bude dvije trećine mrkog uglja. Prije sedam godina ista uprava je bila, isti čovjek zadužen za proizvodnju... U decembru te godine ostavio je depoe bez zaliha ćumura, pao je snijeg, pa smo mi kupovali po 500 eura struju na svjetskoj berzi, a prodavali je po 70-120 eura na toj istoj berzi. Istim ljudima se isto dešava. Osim generalnog direktora EPBiH Admira Andelije i pomoćnika generalnog direktora za zavisna i povezana društva Senada Sarajlića zaduženog za proizvodnju u sedam rudnika u sastavu Koncerna, kojeg smatram najodgovornijim za ovu situaciju, tu su i ljudi zaduženi za snabdijevanje i trgovinu, te ekonomske poslove. Tek će posljedice ovoga što su dozvolili doći.
Kad ćemo početi kupovati struju i gdje su pare koje je EPBiH obećao rudnicima kada je riječ o ulaganjima u modernizaciju?
- Dati rudnike Elektroprivredi je kao dati stado ovaca vuku da čuva. Lako je vidjeti sve o investicijama. Treba napraviti inventuru i analizirati šta je koji od rudnika imao, šta je unio u Koncern, a šta ima sada.
Mogu reći za Rudnik Breza da je imao svega više, a tu mislim i na više opreme i više sredstava za rad, ali i više ljudstva, nego što ima sada. Sada imaju i više invalida rada nego što su imali prije. A aktivni su sa daleko manje radne snage. Sve je to produkt vođenja i rukovođenja vladajućeg društva. Za ostale rudnike neću govoriti, reći ću vam šta je uradila uprava Rudnika Breza na čijem sam bio čelu. Podnijeli smo tužbu protiv Elektroprivrede za najmanje 107 miliona maraka štete. Nabavka širokog čela je trebala da bude provedena prije šest godina, kada je cijena bila devet miliona eura, a sada je duplo veća. Komisija EPBiH je nekoliko puta neopravdano obarala tender. Nisu kupili to prijeko potrebno za rudnik široko čelo. Uprava RMU Breza je stavila na papir koliko je naneseno štete zbog nenabavke čela u tri godine, gdje smo trebali dati tri puta po 300.000 tona uglja. Bila je cifra oko 90 miliona KM.
Dodali smo tome 75.000 tona uglja koji su nam otpisali kao da nije zadovoljio kvalitetom po kaloričnosti i spalili ga u TE Kakanj. Onda se dodalo na to da nam se nije plaćala struja kao ostalim rudnicima, te da se ugalj nije plaćao ni po odluci Vlade iz 2009. godine, umjesto pet maraka po GJ, nego 4,70 KM. Da se plaćalo samo po tom cjenovniku i da nam nisu otpisivali taj ćumur kao da nije dobrog kvaliteta, a spaljivali ga, rudnicima ne bi trebala pomoć. Imali bi dovoljno novca da sve plaćaju. Više od 80 posto struje koju proizvodi EPBiH dobija se iz termoblokova.
Šta je sa tom tužbom?
- To je neko zataškao. Mislim da je zbog te tužbe došlo do smjene uprave društva u Rudniku Breza. Napravljena je reorganizacija koja je samo zamazivanje očiju. Ukinuti su nadzorni odbori i uprave društva po rudnicima, poslani poslušnici iz Elektroprivrede da mogu rasprodati ono što im ne bi dali iz UO RMU Breza.
Pamet iz sjedišta EPBiH sada upravlja preko tih ljudi. Neko iz nove uprave je povukao tu tužbu. Zanimljivo je da nema nigdje tragova te tužbe. Mislim da bi Tužilaštvo po službenoj dužnosti trebalo da to ispita. Radi se o više od 100 miliona maraka. Ovo je samo za Brezu, a šta mislite kolika bi cifra bila za sve rudnike, koliko su ih oštetili.
Koliko su im naštetile firme poput TTU Energetik i privatne firme, koje su uključene u proces, a koje su stranački osmišljene i organizovane?
- Onoliko koliko su im uprave rudnika dozvoljavale. Mi smo iz TTU Energetik Tuzla dobili odličnu opremu. Nama su se odličnim pokazali grabuljari koje smo nabavili 2016. i 2017. godine, koji i danas rade.
Ja sam za domaće firme. Kvalitet koji nude domaće firme nije na nivou njemačkih ili engleskih firmi, ali je bolji u odnosu na kvalitet rudarske opreme koji nude poljske, češke ili slovačke firme. TTU Energetik se redovno kod nas prijavljivao na tendere, nabavljali smo od njih samo ono što nam treba. Nismo kupovali opremu koja se neće koristiti, da bi se neko bogatio na taj način preko nas. Mi smo iznajmljivali neke mašine i radnu snagu u specifičnim okolnostima. Rudnik Breza je 2015. zatvoren. EPBiH je poslušao naše stručnjake tada i prihvatio da dvije firme saniraju rudnik. Te godine se otrovalo 30-40 rudara, bila su dva smrtna slučaja.
Kolika je odgovornost sadašnje i ranijih uprava za situaciju u kojoj smo se našli, kako tvrdi aktuelni direktor EPBiH, da rudnici duguju svima samo ne rudarima za plate?
- Da su plaćali ugalj prema našoj tržišnoj vrijednosti, kod nas je pet KM po GJ, a u Sloveniji je od šest do osam eura po GJ, ne bismo za četverogodišnji mandat dali samo 2,5 miliona tona uglja i realizacija ne bi bila 186, nego 270 miliona maraka. Kad se to sagleda, vidjećete da ne bismo bili nikom dužni. Prebacili smo proizvodnju jedne godine za 15 posto, a rudnik je poslovao u gubitku.
Zahvalnice iz Srbije
Interes EPBiH je da nas drže u gubitku. U toj tužbi smo naveli da se radi o čistoj pljački. Plaćali su ugalj koliko hoće po nekim izmišljenim cijenama, a ako vide da dobro radiš, ukradu ti kontingent uglja proglasivši ga nekvalitetnim i normalno ga spale u termoelektrani.
Mi smo prodavali ugalj i u druge države. Nijedna analiza uglja koju smo dobijali nije bila da ne ispunjava kvalitet. Iz Loznice i Niša dobijali smo zahvalnice za kvalitet, jer ugalj ima 22.000 KJ/kg, a iz TE Kakanj nam kažu, kada su te neke kuće angažovali, da je kaloričnost ispod 10.500 KJ/kg i da ne ispunjava uslove, da će se otpisati i da nam neće biti plaćen. Na razne načine su uzimali od rudnika.
Prije mjesec je rečeno da ćemo eventualni manjak uglja namiriti od Stanara, a sad se o tome šuti. Zašto?
- I prije se kupovao ugalj sa strane. Nije se o tome pričalo. Ima Miljevina kod Foče, a u zadnjem periodu je iz Stanara kod Doboja. Ako nema našeg uglja, ako nema Banovića, Kreke, Đurđevika, Breze, Kaknja, Zenice, taj ugalj iz Stanara mogu samo za gnojivo iskoristiti. Mogu kompozit praviti sa njim od drveta i piljevine, jer sam taj ugalj ne može se koristiti. Dakle, tog uglja mogu imati i pola miliona tona na depou, ali kao takvog ga mogu samo gledati.
