Demokratama je decenijama trebao neko kao Tim Walz
Tim Walz i Kamala Harris: Melem za srce/X
Na farmi se nekad dešavalo da sjakteći automobil zađe našim šljunčanim putem. Iz njega je izlazio jako dotjeran čovjek. Ili nam je pokušavao prodati robu po nezamislivim cijenama, koju nikada ne bismo kupili, zbog nedostatka novaca, a ni zbog zdrave pameti, ili je pokušavao kupiti nešto što nikada ne bismo prodali, tj. naše zemljište. Kao što je govorio moj djeda: “Ne treba se toga riješiti, jer se to više ne proizvodi.” Taj nam je čovjek stisnuo ruku i odlazio automobilom. “Provjerite imate li sve prste na broju”, preporučivao nam je dedi Arnie, smijuljeći se.
Urednički problem
Već sam pričala tu priču da bih objasnila jaz kojeg odavno uočavam između onog što je većinska bijela populacija, siromašna i ruralna – sredina u kojoj sam odrasla, čestiti ljudi, koji imaju svoje mane – i avatar idiota sa crvenim kačketom, koji im je zadat u nacionalnoj debati.
Dakle, ogromno je olakšanje vidjeti kako se na nacionalnoj sceni pojavljuje guverner Minnesote Tim Walz i demokratski kandidat za poziciju potpredsjednika. On inkarnira čestite ljude ruralnih predjela, ali je i predstavnik agrarnog populizma, koji je izvor progresizma u Velikim ravnicama. (U SAD-u pojam populizma više označava lijevo usmjerenje i manje je negativan nego drugdje).
Transgresivno. Uz sve poštivanje koje dugujem političkim statistikama, bijela radnička klasa u ruralnim krajevima nije monolitna. Među njima postoji značajna manjina razumnih ljudi, koji su uprkos svojoj ekonomskoj nesigurnosti, ravnodušni prema šarlatanima koji okrivljuju doseljenike, istovremeno gomilajući bogatstva u privatnom sektoru.
Ovih posljednjih decenija Demokratska stranka se tek rijetko direktno obraćala ovoj populaciji, do te mjere, da je kandidat ruralnog porijekla zaista izgleda kao - prijestup. Primjer za to je da neki urednici (često na Istočnoj ili Zapadnoj obali) imaju problem da ga opišu drugačije nego kao ‘rustičnog’ kandidata za mjesto potpredsjednika, odraslog u selima Nebraske. To je zato što je njihov rječnik dugo vremena bio obilježen predrasudama povezanim za taj teritorij. “Trumpove zemlje.” “Jedna od onih četvrtastih država u sredini.”
Moj djeda je umro kad sam bila na sveučilištu (prva sam iz naše familije koja je išla na fakultet), ali mi je baka ne jednom potvrdila da bi se Donald Trump zgadio djedu Arnieju. Imenujući Tima Walza za potpredsjedničkog kandidata za Bijelu kuću, Kamala Harris je promijenila smjer svoje stranke, i možda i naše zemlje. Jer će pored nje, to dijete ruralnog Srednjeg Zapada, biti u poziciji reći, sa uvjerenjem i potpuno iskreno, istine koje Trump, ili njegov kandidat za potpredsjednika J. D.Vance, nikada neće izgovoriti.
On će moći potvrditi, uprkos glasnoj rasističkoj, homofobnoj i šovinističkoj retorici, koja dolazi iz Republikanske stranke, da je istinska ruralna Amerika raznolika, puna doseljenika, obojenih, homoseksualaca, transrodnih osoba, Amerindijanaca, i čak i bijelih heteroseksualaca, koji žive i radosno rade s njima. Da su reproduktivna sloboda, legalizacija marihuane, javne škole, roditeljski dopusti i oni iz zdravstvenih razloga, i kontrole provjeravanja prošlosti koje prethode kupovini vatrenog oružja, ideje koje podržavaju brojni glasači iz obje stranke, uključujući i u ruralnim predjelima, koji na geografskim kartama izgledaju jednolično obojeni u crveno.
Da poljoprivrednici, uzgajivači stoke i drugi odgovorni ljudi iz prirodnih sredina, imaju ključni interes u borbi protiv klimatskih poremećaja, iako ne drže govore jednake kao ekolozi. Da su stanovnici malih sela, često ljudi i žene, poneseni optimizmom i suradnjom, sposobni pronaći originalna rješenja za svoje lokalne probleme, koje rukovodi zajednički smisao za odgovornost prema njihovoj zajednici, a ne strah od onih koju su tu stranci.
Dostojanstveno. Inkarnirajući svu realnost i dostojanstvo onoga što neki, sa Istočne ili Zapadne obale, sa prezirom nazivaju flyover country (zona za prelijetanje, što se može uporediti sa pojmom heksagonale, ili dijagonale, praznine), Walz govori jednostavno, ali snagom jezika moje zemlje i ispunjava prazninu staru nekoliko decenija u demokratskoj strategiji komuniciranja. Kojeg li zadovoljstva vidjeti ovog predstavnika moje Amerike, rame uz rame sa Kamalom Harris. Melem za srce.
Podlaktice što ne blijede
Prateći okupljanje u Philadelphiji kad je Walz prvi put govorio u svojstvu kandidata za potpredsjednika (6. avgusta), nisam čula nijednog od dvoje kandidata da su izgovorili riječi ‘radnička klasa’ ili ‘siromaštvo’, da bi opisali sredinu iz koje je proistekao Walz: općina sa manje od 300 stanovnika, rad na farmi, angažman u vojsci da bi se finansirale studije na fakultetu (Tim Walz je poslije postao nastavnik i trener američkog nogometa u gimnaziji u Minnesoti, prije nego je izabran u Kongres). Ali upotrijebljen je izraz ‘ruralnost’, koji nije zvučao šuplje, kao na drugim političkim tribinama.
Kad je imenovanje Walza bilo objavljeno, moj je muž ušao u kuću, pokriven blatom nakon što je cijelo jutro radio na traktoru. Kad je na mom računaru vidio fotku Waltza u kratkim rukavima, primijetio je: “Jesi li vidjela boju njegove kože? Potpuno je potamnio od sunca.” U stvari, ljudi iz mog kraja imaju podlaktice čija boja ne blijedi, čak ni nakon decenija provedenih u uredu imenovanih funkcionera. Muž i ja smo s odobravanjem klimnuli glavama. Mislim da bi i moj djeda uradio isto.
(Autorica je novinarka i autorica knjige “Bone of the Bone: Essays on America by a Daughter of the Working Class” - Kost kosti: eseji o Americi kćeri radničke klase)
Sa engleskog prevela: Nada Zdravič
