Dehumanizacija Bošnjaka u službi neistine kao nastavak etničkog čišćenja
Prije nekoliko dana obilježeno je 20 godina od obnove Starog mosta, a sama manifestacija glavni akcenat stavila je na mir i pomirenje. Zanimljivo je istaći snagu duha onih koji su glavni organizatori manifestacije, a to su ljudi koji su preživjeli razaranje Mostara i bili žrtva neviđenih napada. Njihova poruka svijetu nije mržnja i dehumanizacija naroda čija vojska je srušila Stari most, naprotiv, oni pozivaju na mir uzimajući obnovu Starog mosta kao simbol pobjede dobra nad zlom.
Podrška i pomoć ovakvim događajima su važne kako iz Bosne i Hercegovine, tako i iz Evrope i svijeta. Ovakvi događaji trebaju biti koraci koji utiru put trajnom pomirenju, na temelju istine i historijskih činjenica, a ne skrivanjem iza fabrikovanih novih narativa koji ne reflektuju stvarnu sliku o nekome ili nečemu.
Jedan od posljednjih primjera koji se dešava neposredno prije obilježavanja 20 godina od obnove Starog mosta, jeste pisanje na osnovu istraživanja njemačke Fondacije “Konrad Adenauer”, u kojem se tendenciozno iskrivljuje slika o cijelom jednom narodu, odnosno Bošnjacima, žrtvama genocida. To pisanje ne odgovara istini i posebno je bolno, jer je bazirano na istraživanju institucije koja bi trebala raditi suprotno, baviti se istinom, naukom i pravljenjem mostova među narodima. Sve što se napiše pod naslovom bošnjačkog vjerskog radikalizma ili ekstremizma ne podudara se sa istinom o tome ko su uistinu Bošnjaci.
Priče o islamističkim tendencijama i radikalizaciji Bošnjaka u Bosni i Hercegovini bile su u službi dehumanizacije tog naroda i prije nego što je nad njim izvršen genocid devedesetih godina 20. vijeka. A onda ti isti Bošnjaci tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu pod stravičnim vojnim i političkim pritiskom pokažu pravo lice i ni na jednom mjestu sistematski ne rade na ubijanju drugog i drugačijeg. Na osnovu incidentnih situacija, a kojih je bilo, ne može se osuditi jedan cijeli narod. Naprotiv, Bošnjaci su sistematski obnavljali bogomolje drugih naroda kada su se njihove spaljivale i razarale.
Slične teze o tzv. bošnjačkom radikalizmu se sada proturaju i moraju se analizirati s posebnom pažnjom i na vrijeme zaustaviti eventualne štetne posljedice. Fondacija “Konrad Adenauer” mora javnosti otvoreno reći koje namjere stoje iza tih postupaka? Zašto se pored zvaničnih vjerskih institucija, Islamske zajednice, FIN-a, medresa, dakle, institucija zaduženih za vjerski život Bošnjaka, od kojih neke postoje desetljećima, a neke stoljećima, stavlja fokus na pojedine grupe vjernika s radikalnijim stavovima. Bošnjaci vjernici imaju svoje zvanične institucije i blizu 3.000 džemata (lokalnih zajednica) u zemlji i svijetu, a u prvi plan se stavlja nekoliko organizacija koje nemaju veze sa zvaničnim vjerskim životom Bošnjaka.
Sam pokazatelj besmislenosti i neutemeljenosti ovih tvrdnji jeste činjenica da su sigurnosni organi Bosne i Hercegovine, koje čine i Bošnjaci, svih prethodnih godina izuzetno blisko sarađivali sa američkim, britanskim, njemačkim i drugim partnerima sa Zapada u namjeri da zaustavi sve pojedince koji su imali veze sa nezakonitim radnjama. Pored toga, historijska je činjenica da Bošnjaci nisu počinili ni genocid ni udruženi zločinački poduhvat tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Vjerovatno je to jedan od razloga da im se, kako bi ih se izjednačilo, pokušava nametnuti imidž “radikalizacije” u vremenu mira.
Kada je agresija na BiH u pitanju, važno je napomenuti da je ubijanje civila Bošnjaka počelo odmah 1992. godine u Prijedoru, Foči, Bijeljini, Sarajevu, Goraždu, Višegradu i mnogim drugim bh. gradovima, da bi kulminiralo genocidom u Srebrenici. Zbog toga Bošnjaci poslijeratnu dehumanizaciju i pokušaje nametanja radikalnog elementa uz njihovo ime vide kao nastavak etničkog čišćenja i genocida drugim sredstvima.
Bošnjaci su prije svega autohtoni evropski narod koji vuče korijene na ovim prostorima, zajedno sa drugim narodima, hiljadama godina. Pitanje pomirenja najmanje je pitanje volje Bošnjaka, a najviše pitanje volje i namjere drugih naroda. Bošnjaci su uvijek bili i ostali otvoreni za izgradnju mostova pomirenja, ali samo pod uslovom trajnog prestanka negiranja počinjenih sistematskih zločina i genocida nad njihovim najmilijim, što je utvrđeno mnogobrojnim domaćim i međunarodnim presudama. Uz to moraju prestati sve aktivnosti na rušenju i potkopavanju napretka Bosne i Hercegovine, koja je jedina domovina Bošnjaka. Drugog načina jednostavno nema i ne može ga biti. Organizacije kao Fondacija “Konrad Adenauer” mogu nam pomoći na tom putu, jer etiketiranje Bošnjaka radikalizmom samo odgađa neophodno pomirenje na ovim prostorima.
