San koji smo zaboravili: Mario Romoda prvi put izlaže u rodnom Vukovaru
Akademski slikar Mario Romoda (1987), rođeni Vukovarac, prvi put samostalno izlaže u svom rodnom gradu. U Galeriji Oranžerija Gradskog muzeja Vukovar u petak, 26. prošlog mjeseca, otvorena je izložba najnovijeg ciklusa slika ovog jako darovitog i nagrađivanog umjetnika. Naziv izložbe je “Death must die”, a realizirana je uz potporu Ministarstva kulture i medija RH. Romoda dijeli sudbinu svojih sugrađana Vukovaraca.
Kao trogodišnji dječak, zajedno sa svojom obitelji, prognan iz tada okupiranog Vukovara. Spašavajući goli život, utočište nalaze u mjestu Njivice na otoku Krku. Prema službenoj biografiji slikara, ljubav prema umjetnosti i umjetničkoj kreaciji prepoznaje još u danima djetinjstva. Na Krku ostaje do petnaeste godine, kada odlazi u Osijek, gdje završava Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn. Kao srednjoškolac pobire mnogobrojne nagrade na regionalnim i državnim natjecanjima, među ostalim, 2004. osvaja generacijsku nagradu kao najbolji učenik u Hrvatskoj. Godine 2012. diplomira slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Zoltana Novaka, a već na trećoj godini studija proglašen je za najboljeg studenta Akademije.
Njegova obitelj se u međuvremenu vratila u selo Opatovac pokraj Vukovara iz kojeg je prognana. Romoda je dosad izlagao na više od 10 samostalnih i brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Posebno zapažene su izložbe ovog autora u zagrebačkim galerijama, a naročito uspješna je izložba “Pop-nostalgija” pokazana prije tri godine u Galeriji Karas. Česta nadahnuća ovog umjetnika su sjećanja, osobna ili kolektivna, zatim impresije iz svakodnevice i njihova interpretacija. U rodni Vukovar vraća se u velikom stilu. Najnoviji ciklus slika Maria Romode tumači se kao nastavak tradicije nadrealizma i magičnog realizma iz prve polovice 20. stoljeća, a vukovarski postav doživljava se i kao komentar i svojevrstan poticaj na propitivanje pozicije čovjeka kao pojedinca u umreženom, potrošačkom i senzacionalističkom društvu koje nas okružuje.
“Njegove su slike naizgled prikazi svakodnevice koje bismo svi mogli povezati s vlastitim iskustvom. Pa ipak, svaka od njih sadržava nešto što ih čini dalekima, kao da je riječ o bljeskovima prizora iz sna koji smo zaboravili, potisnutom sjećanju, mentalnoj slici koja opstaje u zakucima uma, ali ju ne možemo precizno prostorno i vremenski smjestiti. U tim prizorima konvergiraju tlapnje suvremenog pojedinca, kanonska djela likovne umjetnosti, pop-kulturni artefakti te (polu)sjećanja na stvarne i imaginarne prostore”, navode priređivači izložbe. Izložba u Muzeju grada Vukovara ostaje otvorena do 1. rujna.
