Neću, neću dijamante

Nešto ti se svidi, ti to uzmeš, staviš na Baščaršiju. Jednostavno, tako idu stvari ovdje. A još kad si na funkciji... Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić prije samo nekoliko dana ponosno je objavila fotografiju nove turističke atrakcije u srcu Starog Grada – “Sarajevski dijamant”. Neko metalno čudo, izrezbareno, sa ljubičasto-rozim svjetlom, dobili smo na poklon. I gdje i šta s njim? Pa hajde da ga stavimo na najljepši starogradski trg u državi, možda i Evropi.

Uslijedila je bura komentara na društvenim mrežama. Rijetko kome se ova “atrakcija” svidjela. I eto, ne prođoše ni dva dana od postavljanja, već skidamo “atrakciju” i turisti su oštećeni za fotografije kraj dijamanta. Ništa Sebilj, ništa Stara pravoslavna crkva i Katedrala, ništa Begova džamija, Kazandžiluk, Baščaršijski trg, već dijamant. To će im sigurno nedostajati. No, razigrani vladari imaju ideje, tražimo novu lokaciju.

Gradonačelnica je podijelila sa javnosti da će uskoro tražiti drugu lokaciju za ovu “atrakciju”.

Pitam se samo gdje će biti postavljena sada? Da li ćemo je pomjerati kao što cirkus pomjera šator s mjesta na mjesto, a vesela djeca i odrasli dolaze i uživaju u zabavi? Ne znam baš da imamo mjesto u Sarajevu da prihvatimo razigranu vladavinu gradskih očeva, da ne kažem majki.

Da ne bude da nisam primijetio, reagirala je Benjamina na nezadovoljstvo stanovnika Sarajeva i odmah je odlučila da čudo skloni. Ali postavlja se pitanje da li, recimo, ja kao autor nekog djela mogu poslati gradonačelniku New Yorka svoj rad da ga instalira na Times Squareu ili, recimo, u Parizu da stoji kraj Eiffelovog tornja? Ili ipak ti gradonačelnici trebaju negdje nekoga pitati da li takve poklone primaju i stavljaju po glavnim gradovima?

Nije obnašao funkciju gradonačelnika, ali, eto, bio je načelnik Starog Grada. Sada optuženi za različite kriminalne radnje, Ibrahim Hadžibajrić postavio je sat iznad Sebilja (za vrijeme rekonstrukcije Baščaršijskog trga), na kojem kao trajno dobro stoji ime kompanije koja je donirala taj sat Općini. Postavljam onako sam sebi pitanje, opet razmišljajući o velikim gradovima širom svijeta, koliko bi koštala trajna reklama na glavnom trgu nekog turističkog centra kakav je Baščaršijski trg u Sarajevu.

Da li, recimo, možeš pokraj piramida u Egiptu postaviti veliku džezvu i neka stoji, neka bude na svim slikama koje turisti naprave, neka bude na razglednicama ili šta ti ja već znam?

Eh, sad opet kaže “treba tražiti drugo rješenje”. Da li to tragamo za nekim novim atrakcijama, da li ostaje samo na tome da ovoj tražimo novi dom? Šta to treba da dodajemo na Čaršiji? Evo jedan besplatan prijedlog od nekoga ko je cijeli svoj život tu proveo i ko smatra da moramo čuvati ono što imamo – hajde pokušajte sačuvati jablan, koji je jedan ostao. Bila su tri, ali prilikom spomenute rekonstrukcije, polako su odumirali ovi čuvari grada i sada imamo samo jedan. Možda da ga sačuvamo, a možda i da se nađe kakav stručnjak (a nije da ih nemamo), pa da posadimo još dva jablana na Baščaršiji. Koliko se sjećam, čak su ostavljeni i prostori kod klupa da se posade ili da se mogu održavati postojeća stabla. Pa eto, jablani su bili tu, drvo je lijepo, drvo je trajno dobro, eto...