Rejhana Dervišević za Oslobođenje: SDA je SNSD-u bolji partner za svađu

Mnogo je kritika na račun trojke u javnosti bilo nakon sastanka u Mostaru. Kako komentarišete to što čak i partneri u vlasti žale za SDA, sa čijim su se predstavnicima mogli svađati na dnevnoj osnovi?

- U vašem pitanju sadržan je i odgovor. Radimo u interesu države Bosne i Hercegovine. Nije tajna da je prošli mandat, u kojem je upravo SDA bila partner, završio neslavno kad je u pitanju usvajanje zakona. Svi koji traže partnera za nerad i svađu, i ja se slažem da je SDA bolja.

Birani da radimo

Mi nismo dobili podršku građana na izborima da se svađamo, nego da radimo. Svađa nikome nije, niti može donijeti boljitak. Danas je najlakše biti prisutan u javnosti ako se svađate s nekim. Za to ćete dobiti aplauz i tapšanje po ramenu, ali nijednoj građanki i građaninu BiH zbog toga neće biti bolje. Mi smo našu energiju usmjerili na ispunjavanje preduslova za početak pregovora. Koalicija podrazumijeva kompromis, saradničku strategiju i spremnost na traženje rješenja za sva otvorena pitanja.

Nedavno ste sa kolegicama zastupnicama poručile da je dosta nekažnjivosti za nasilje nad ženama i nasilje u porodici. Trebaju li nam novi zakoni ili je problem to što nasilnika država ne može poslati ni u pritvor?

- Članom 222. Krivičnog zakona FBiH iz 2003. godine uvedeno je, prvi put, krivično djelo nasilja u porodici. Nažalost, često se desi da se tretira kao prekršaj i da se ne shvata ozbiljno. Zbog toga veliki broj žena ne prijavljuje nasilje, jer su kazne blage, često i blaže od zakonom propisanih. Ova krivična djela neopravdano se smatraju kao djela manje društvene opasnosti, jer prema rezultatima istraživanja, u strukturi izrečenih krivičnih sankcija u BiH dominiraju uslovne kazne. I to je jedan od razloga zbog kojeg nasilnici vrlo često ponavljaju ovo krivično djelo. Mjere za zaštitu žrtve se rijetko izriču, a, nažalost, vrlo često ne provode ni u slučajevima kada su izrečene. Zbog toga postoji potreba za donošenjem jasnijih pozitivnih pravnih normi i strožijih sankcija, dakle puno više kako bi se zakonima obuhvatile norme za zaštitu žena od nasilja, a koje će biti primjenjive u praksi.

Ne postoje baze podataka o žrtvama, tako ni o nasilnicima. Postoji samo sistem nasilja kojem se društvo mora bez odgađanja odlučno suprotstaviti.

Nažalost, nerijetko se sve svede na “sama je tražila”. Gdje smo zakazali kao društvo? Potičemo li nasilje?

- “Sama je tražila” je tipičan odraz mizoginih predrasuda. Za nasilje nema opravdanja! Traženje krivice u žrtvi nikada neću podržati. Mnogo toga što nam se dešava je posljedica godina nerada, nemara, neznanja, zanemarivanja, nedostatka vizije, strategija, sistemskih rješenja, socijalnih politika, empatije... Policija, tužilaštva i sudovi bi pružanjem sigurnosti i zaštite ohrabrili žrtve da prijave nasilje. Nažalost, ima dosta slučajeva u kojima ove institucije nisu zaštitile živote žena, čime je narušeno povjerenje u njihov rad. Nasilje je neprihvatljivo i niko nikada sam ne traži da bude žrtva nasilja. Nasilje u porodici danas se smatra jednim od najvećih izazova u području zaštite ljudskih prava. Nasilju se mora sistemski suprotstaviti kroz razvoj različitih programa i mjera zaštite i prevencije, sveobuhvatni efikasni institucionalni rad, obrazovni sistem, edukaciju i osnaživanje porodice u smislu njene ekonomske i odgojno-obrazovne funkcije. Ne smije se zaboraviti ni na vrlo značajnu ulogu medija koju mogu imati u prevenciji nasilja i promociji mentalnog zdravlja, kao i dobre, zdrave komunikacije. Kao obični građani ne smijemo zatvarati oči čak ni kod postojanja sumnje na nasilje i to smo dužni prijaviti. Radom na sebi pomažemo i drugima.

Zakon o vanjskim poslovima nije dobio podršku. Saglasnosti nema o zakonu o sudovima BiH. Koliko je realno da ovi zakoni ipak prođu u Parlamentu? Jesu li blokade rada institucija prošlost?

- Prijedlog zakona o vanjskim poslovima BiH jednoglasno je usvojen u Vijeću ministara. Zašto je zaustavljen u Parlamentu BiH je pitanje za poslanice i poslanike koji ga nisu podržali. O ovom prijedlogu se prvi put raspravljalo u Parlamentu, jer nikada prije nije imao podršku Vijeća ministara. Savršeni zakoni ne postoje. Mislim da sadržaj prijedloga zakona nije bio razlog za neusvajanje i da je ovaj prijedlog trebalo usvojiti u prvom čitanju, te mijenjati i dopunjavati amandmanima.

Mjesto susreta

Prijedlog zakona o sudovima je još u Vijeću ministara, jer traje usaglašavanje. Javnosti je poznato da na određene segmente ovog zakona imamo drugačiji pogled. Očekujemo da će se u skorije vrijeme ovaj prijedlog zakona naći na dnevnom redu i raspravi u Parlamentu. Važno je istaći činjenicu da smo usaglasili i usvojili pet zakona koji su od velikog značaja za evropski put BiH, što daje osnov za optimizam da se na tome neće stati.

Političari u BiH po nepisanom pravilu vole licitirati terminima, a jedan od njih je i onaj o otvaranju pregovora o pristupanju BiH EU krajem godine. Je li to realno?

- Evropske integracije bi trebale biti mjesto susreta opozicije i pozicije. Ne mogu se oteti utisku da dio opozicije priželjkuje da ne dobijemo datum početka pregovora. Naš cilj je pristupanje BiH Evropskoj uniji i svakim danom radimo da se približimo tom cilju. Nedavno smo usvojili pet zakona koji su važni na putu ka EU, a nastojat ćemo u narednim mjesecima ispuniti sve preduslove BiH za otvaranje pregovora. Želim vjerovati da je to moguće. Otvaranje pregovora nije jednostrano i dolazi iz Bruxellesa, na čije odluke ne možemo uticati. U proteklim mjesecima smo vidjeli posvećenost EU otvaranju pristupnih pregovora. Na nama je da radimo, pokažemo funkcionalnost i dostignute rezultate na provođenju 14 ključnih prioriteta EK-a, čiji je naglasak na područjima demokracije i funkcionalnosti države, vladavine prava, osnovnih prava i reformi javne uprave. Preduslov za ostvarenje tih pregovora je funkcionalna koalicija, kao i kontinuiran rad PSBiH.