Lov na tigrove, muhe, lisice i Ujgure
Kažu da su umjetnici kao seizmografi. A knjiga Christine Ockrent “Car i crveni milijarderi” je zemljotres. Ne znam koliko dugo će se čitatelji oporavljati od činjenica predstavljenih u ovoj knjizi, ni šta će uraditi donositelji odluka: biće ništa. A ko Xiju uopće može stati na rep, kad on rep nema. Ima štap i širi strah. I talentiran je lovac.
Latinska poslovica Svi putevi vode u Rim se više ne pika. Sad važi: Svi putevi vode u Peking. Pitam se koliko je ljudi zaposleno u državnom kineskom protokolu: cijela planeta se namjerila kod Xija.
Diplomacija čekovnih knjižica
U decembru 2022. predsjednik Europskog vijeća Michel je za put u Peking naručio single privat jet flight po cijeni od 400.000 eura. Mnoge države članice su službeno upitale – gori li, a da one ne znaju.
U isto vrijeme dok je bio Macron, u Pekingu su bili i ministri vanjskih poslova Saudijske Arabije (BDP 833,5 milijardi $ i 36 milijuna stanovnika) i Irana (sa 85 milijuna Iranaca). Par dana prije toga u posjetu je bio španjolski premijer Pedro Sanchez (Kraljevina ima podanika malo više od Ukrajine, a u julu preuzima predsjedavanje Vijećem EU), a poslije predsjednik Vlade prijateljske Malezije Anwar Ibrahim, koji predstavlja 32 milijuna duša.
Ne može se smetnuti s uma ni ministar vanjskih poslova Hondurasa, koji ima stanovnika kao tri BiH. Komentatori su naveli da je otišao prijaviti da je promijenio mjerenje vremena sa taiwanskog na pekinško, a to zovu ‘najsvježiji primjer diplomacije čekovnih knjižica’. Kina je daleko najveći investitor u brazilsku energetsku mrežu, pa je predsjednik Lula, u ime svojih 214 milijuna stanovnika i ogromne ovisnosti od Kine, u Pekingu najavio da će odbaciti $ u korist juana.
Mnogi ne znaju kako objasniti ‘ovu diplomatsku frenetičnost’, budući da je Xi, u martu druge godine rata u Ukrajini, dok se željezna zavjesa ponovno spušta između Rusa i ostatka svijeta, u Moskvi potvrdio ‘vječno prijateljstvo između Kine i Rusije’. Bio je konkretan: ‘nema prekidā, samo poslovi, prije svega’. Ono o prijateljstvu je ambivalentnije: u Moskvi je izjavio da je svijet svjedok ‘promjenā kakve nisu viđene u posljednjih stotinu godina, a Kina i Rusija će ih provoditi zajedno’. Macronu, koji je navodno došao navesti ga da se angažira u korist mira u Ukrajini, u privatnosti predsjedničkih odaja je kazao da ‘to nije njihov rat’. Kao da insinuira, ni mjesec dana nakon Moskve, da se udaljava od avantura ‘druga Putina’. Oštroumniji od mene su uočili da nova carska Kina nema saveznike, samo interese.
”Sa Putinom protiv Zapada, sa Europom u ime ‘multipolarnosti’ koja ima snažne antiameričke prizvuke, sa globalnim Jugom da se razbije obuzdavanje koje SAD pokušavaju, kao u vrijeme dobrog, starog hladnog rata, i u pravcu Taiwana (24 milijuna stanovnika), ‘srcu srca’ kineske ambicije, kako je to potvrdio organ KP Kine, Dnevnik naroda.”
O kineskim namjerama najbolje govore cifre: u pet godina je broj patenata, koje je uložila u Europi, više nego udvostručen. 2022. ih je prijavila 19.041. Na Starom kontinentu Kina je po broju uloženih patenata na četvrtom mjestu, iza SAD-a, Njemačke i Japana, ali njene brojke govore, uprkos zastoju zbog Covida, o tehnološkom sprintu u strateškim domenima: AI, 5G i električni automobili.
Kad ovako vinta ove s vana, može li iko zamisliti šta Xi radi onima unutra: zato ima knjiga Christine Ockrent. Jer “Ignoriranje prošlosti se ne ograničava na štetu poznavanja sadašnjosti, nego u sadašnjosti kompromituje djelovanje”, piše Marc Bloch.
Nesumnjivo je da Xi želi osvojiti svijet, ali ima problem sa pandemijama. Ockrent je dio knjige posvetila Covidu, za koji svijet misli da je stigao iz Kine. U zemlji u kojoj je skoro sve pod kontrolom, cijepljenje nije obvezatno, naročito ne za one starije od 65 godina. Domaće vakcine su bile nedovoljno učinkovite, a strane zabranjene. Mada je Kina prvi proizvođač paracetamola na svijetu, u općoj nestašici - lijek je prodavala zemaljskoj kugli - svoje je građane podsticala da se okrenu prirodnoj medicini: orlovim noktima (ili kozokrvini), rabarbari, košpicama od kajsije pomiješanim sa različitim travama, kako se to tamo oduvijek radi. Sad vidimo da Novalić & Co. sa kineskim respiratorima nisu najveći dušebrižnici naroda svog.
Cjepiva su bila prioritetno “rezervirana za carinike i radnike na održavanju uvoza smrznute hrane: trebalo je održati fikciju o virusu pristiglom iz inostranstva”. Kako je vrijeme prolazilo, Ockrent objašnjava da su bogatiji Kinezi odlazili u Macao (specijalna administrativna regija), kad nisu mogli u Singapur ili Seoul – po tablete Pfizerovog Paxlovida, skupe kao da su zlatne. To je bio najpoželjniji poklon za Novu 2022.
U Kini izgleda odavno vlada jedna druga pandemija: potkupljivost. U Rezoluciji plenuma CK iz 2021. povodom stogodišnjice utemeljenja KP, stoji: “Borba protiv korupcije je politička borba koju ne smijemo izgubiti. Ako ne želimo dohvatiti stotine, tj. hiljade korumpiranih elemenata, biće zahvaćeno 1,4 milijarde Kineza. Odlučni smo kazniti i tigrove i muhe i lisice.” I Xi je odapeo strijele.
Poslije je uspostavio Alibabu - platformu za kupovinu preko interneta, i naknadno je proširio finansijskim uslugama nazvanim Ant (eng. mrav). “Među velikim akcionarima njegove skupine bili su utjecajni članovi partije, iako se njihova imena nigdje ne pojavljuju.” Na sastanku u Shanghaju u jesen 2020. pred ministrom finansija, odgovornim za Centralnu banku, “iako tu nema ništa revolucionarno” - kritikovao je zastarjelost bankarskog sustava, koji prema njemu, koči modernizaciju. “Kineske vođe je uporedio sa šefovima željezničke stanice – koji bi voljeli upravljati aerodromom.”
Poslije par dana ulazak Anta na burzu je stopiran, a Jack Ma je nestao. Oduzeto mu je pravo upravljanja finansijama, uklonjen je iz holdinga i otišao iz Kine. S vremena na vrijeme uočen u Bangkoku i u Nizozemskoj, ustalio se u Tokyju. U martu 2023. režim je objavio da ‘razbija’ skupinu Ant i dijeli je u osam podružnica.
Xi sa ‘svojim’ milijarderima ne postupa ‘po ruski’: ne baca ih kroz prozor i ne okružuje se ‘dvorjanima’ koji ga plaćaju. Kinezi su suptilniji. “To je dijalektika između ideologije, utjecaja partije u svim sferama društva, pragmatizma, kineske genijalnosti, merkantilnosti i inovativnosti.” Sustav je prema Jacku Ma bio izuzetno strog, iako je Ma sve vrijeme služio njegovim interesima. U vrijeme Covida njegovi su avioni dostavljali medicinsku pomoć u Africi. Autorica navodi da je Ma takav tretman zaslužio iz Carevih osobnih razloga: Xi se uvijek držao na distanci od Jacka Ma. “Nikad nije posjetio sjedište Alibabe od 240.000m² u Hangzhou, ni kao šef KP-a u provinciji Zheijiang.” Kad se Jack pojavio na Forumu u Davosu iritirao ga je, jer je Xi htio biti jedina zvijezda na davoskom nebu. Jack Ma, bez političkih ambicija, u Kini je bio opipljivi bog, mladim generacijama ugled kako se obogatiti, a njegovi zaposleni su ga ‘obožavali’. Sve to za Xija nije bilo neprihvatljivo, a milijarderi koji raspolažu sa big data predstavljaju direktnu prijetnju. Da se osigura, Xi je u tekst doktrine KP-a upisao da podaci predstavljaju alat za proizvodnju, i u skladu sa marxističkim kategorijama pripadaju Državi.
Autorica je opisala i slučaj Jackovog glavnog konkurenta, Pony Ma (1971), lokalnog imena Ma Huateng. U onolikoj Kini – dva Ma. Kao kad se u našoj maloj čaršiji ne zna kod kojeg Hodžića na ćevape: Ma je često prezime u Kini i znači konj. Pony je vlasnik Tencent Holdinga, koji je 2018. proglašen najbogatijim u Kini, a 2021. je 15. najbogatiji čovjek na svijetu. Njegovo bogatstvo je procijenjeno na 68 milijardi $. Pony je bio puno oprezniji, a Ockrent navodi da je bio servilan prema režimu, što ga je zaštitilo, jer nije bio degradiran, ali ove godine nije obnovljen njegov mandat u Kineskoj savjetodavnoj političkoj konferenciji, gdje zasjedaju gazde čije vrijednosti režim ističe za primjer. Pony Ma je tu bio za izložbu deset godina.
Tencent je vlasnik WeChata, najmoćnije privatne kineske grupacije, vrijedne 375 milijardi eura, što je 110 milijardi više od američke Mete, ex FB. Naziv Tencent predstavlja cijenu slanja SMS-a u vrijeme njegovog nastanka. “To je i svjetski broj 1 video igara, i glavni akter rizičnog kapitala sa interesima u približno 600 poduzeća, i prvi investitor u inostranstvu: 2021. je izvršio preko stotinu akvizicija u svom sektoru.” Ockrent navodi da je Pony bio član Narodne skupštine Kine od 2013. Poznato je da je “2017. na zasjedanju Centralne komisije za političke i pravne poslove KP-a, koja nadzire policijske snage i pravosudni aparat, sa izvjesnom dozom bezazlenosti izjavio: Podaci su snaga proizvodnje, što više omogućite da podaci odrade posao, to će manje policijskih agenata morati trčati na sve strane”. U međuvremenu je, prema Bloombergu, izgubio 19 milijardi $. Što je više i od Jacka.
Ma i Ma su bili takmaci. Jack je pretendovao da je Ponyjev problem što sve kopira. Onda je Ponyjev Tencent lansirao virtualni novac. Autorica majstorski opisuje da je Jack to smatrao “napadom Pearl Harbour na njegovu grupaciju. Dnevno se aktivira 1.300.000 računa u svijetu, što je trećina mobilnog prometa u Kini.” Kineska dijaspora u SAD-u, Europi i Aziji Tencentov virtualni novac rado koristi.
Wang Xing (1979) je zahvaljujući američkom kapitalu 2010. osnovao Meituan, platformu specijaliziranu za prodaju preko interneta. Za deset godina grupacija je stekla preko 350 milijuna korisnika, i Wang Xing se, prema časopisu Forbes, našao na čelu 60. bogatstva na svijetu. Zahvaljujući pandemiji i eksploziji službe dostave svega i svačega, i trinaest drugih suradnika iz Meituna su se obreli milijarderi. Wang Xing je postao i jedan od najširokogrudnijih filantropa u zemlji. Tužno je pročitati sarkastični ton Ockrentove: glave mu je došla njegova sklonost ka klasičnoj poeziji.
”Na sajt je postavio čuvenu pjesmu od 28 znakova, napisanu prije hiljadu i stotinu godina, koja se ruga caru što je palio knjige da bi kaznio disidente, prije nego su ga analfabete svrgle sa prijestola.” Društvene mreže (Weibo, kineski Twitter ima 300 milijuna korisnika) su se uzbunile: da Wang nije mislio na aktualnog Cara? Ockrent prenosi komentar Petera Frankopana, profesora povijesti sa Oxforda: “Svako poređenje sa propalim carskim sustavom se protivi marxističko-lenjinističkoj doktrini i liniji KP-a.” “Meituan je potopljen na burzi, 26 milijarde $ se isparilo u dva dana...”
A kako je pilićima: popularni Sun Dawu (1954) je autodidakta koji je postao milijarder i jedan od najvećih proizvođača piladi i svinjskog mesa u Kini. Svinjski je “osuđen na 18 godina zatvora i 480.000 $ globe, sa službenim obrazloženjem da je nezakonito koristio rudna nalazišta, okupirao obradive površine, ometao javnu funkciju i podsticao okupljanje masa u cilju napada na državne organe”. Kukavičije jaje je negdje drugo: “Dawu je na Weibu optužio policiju zbog sukoba u kojem su učestvovali njegovi zaposleni i oni sa susjedne - državne farme. Još od 2019. je pod lupom: u vrijeme epidemije svinjske kuge, zbog čega su poklani milijuni životinja, objavio je fotografije uginulih prasića, kritikujući mlitavost lokalnih vlasti”. Kad je zinuo za Covid završio je u zatvoru.
Sezonu kodnog imena svjetski ‘lov na lisice’ Xi je proglasio 2014. a onu sljedeće je nazvao ‘Sky Net’. Cilj je dovesti, silom ili milom, kineske podanike za koje sumnja da su počinili gospodarski kriminal ili neprijateljsku djelatnost. Približno 10.000 Kineza su tako postali žrtve prisilnog povratka. Meng Hongwei (1953), bivši zamjenik ministra sigurnosti i direktor Interpola sa sjedištem u Lyonu, otet je, i od 2018. je u kineskom zatvoru. U pismu ostavke ostavljenom u sjedištu, sam sebe je optužio za korupciju. 2020. je osuđen na 13,5 godina zatvora i 260.000 eura globe, jer je pronevjerio 2 milijuna $. Njegova familija, žrtva neuspjelog pokušaja otmice, dobila je politički azil u Francuskoj i pod policijskom je zaštitom. Autorica citira Financial Times od 22. februara 2022: “Christopher Wray, direktor FBI-ja, javno je upozorio vlade zapadnih država o metodama kineskih vlasti, precizirajući da su stotine ljudi, koji žive u SAD-u, na popisu kineskog režima.”
Sada su u prvom planu proizvođači poluprovodnika i električnih baterija. “Jedan od vlasnika vodećeg investitora chipova, Chen Datong, poznatijeg kao Hua Capital, optužen za korupciju, nakon osam mjeseci je izvađen iz zatvora i ponovno postavljen na funkcije.
Kako je i izuzetan čistač, Xi je pokazao kad je oktobra 2022, na XX kongresu KP-a, na oči 2.296 članova, pomeo druga Hu Jintao (1942), a Kini objasnio da je njegovog prethodnika iznenada spopala mukica, ali se oporavio. “Communiqué je bio izdat samo na engleskom, a snimak dostupan svugdje, osim u Kini.” Ockrent pretenduje da čistke neće prestati.
Posljednja i najupečatljivija epizoda je nestanak Bao Fana (1970), generalnog direktora i utemeljitelja China Renesanse, koji postoji od 2005. i najveći je kineski tech fond. Bao Fana u javnosti nema od februara. U poslovnom svijetu, ‘sa licem shaolinskog monaha’ Bao je inkarnacija investiranja u tech biznis. Autorica tumači da su, u nemogućnosti da stupe u kontakt s njim, njegovi timovi suspendovali kotiranje na burzi, mada i u najgorim slučajevima gazde zadržavaju pristup odvjetnicima da bi mogli potpisivati poslovne dokumente. Bao Fan se spremao preseliti u Singapur, poput brojnih milijardera. I nestao sa radara.
Etničko prepoznavanje
Xi ne lovi samo bogataše. U ime ‘renesanse velike kineske nacije’, KP žudi za dominacijom nad svim etnijama, što je stara opsesija centralne vlasti. “Žestoka represija nad više od milijun Ujgura muslimana, koristi cijeli spektar sredstava, od prevaspitavanja kroz rad, do logorā, silovanja i striktne kontrole pojedinaca numeričkim instrumentima.” Autorica navodi da je “prema podacima Human Rights Watcha, i drugih istraživača, stotine hiljada ljudi osuđeno i zatvoreno zbog najmanjeg prekršaja, a naoružanim agentima naređeno da pucaju da ubiju. Nikakvo suprotstavljanje nije dozvoljeno”. Kina broji 372 kamere na 1.000 stanovnika. Huawei nudi posebnu funkciju etničkog prepoznavanja, korištenu u cilju represije nad manjinama, posebno Ujgurima. Huawei ima najveći broj uloženih patenata na svijetu.
Prema Ockrentovoj, i kineski milijarderi svaki dan imaju sve kraći prosjek života i sve češće se gube u potpunoj anonimnosti. Vladaju “nestanci, hapšenja, sumnjive smrti”. “Kineske cifre uvijek treba uzimati pincetom, ali je zbir počišćenih poslovnih ljudi i šefova KP-a, pod izgovorom da je to lov na ‘tigrove, muhe i lisice’ - vrtoglav.”
Autorica je precizirala sve svoje izvore: ozbiljne novine i sugovornike. Pobrojala je nekoliko afera koje su se nakalemile na “škandal Bo Xilai, Xijevog političkog rivala, koji će ostatak života provesti u zatvoru, a najviši je dostojanstvenik KP-a, javno kažnjen, nakon Bande četvorke i Maove udovice 1980: otkrićā New York Timesa o bogatstvu premijera Wen Jiabao, i Bloombergova o nagomilanom imetku sestre Xi Jinpinga i njenog muža; smrtni udes u Pekingu u crnom ferrariju sina glavnog predsjednikovog suradnika, a koji ga je pokušao prikriti, bijeg iz zatvora slijepog odvjetnika Chen Guangchenga, čije je prebacivanje u SAD isposlovala Hillary Clinton, ondašnja državna tajnica...”
Kako riješiti problem? U Kini ima 291 milijun učenika i studenata. Prenosim citat umjetnika Ai Weiweija: “Nema istinske ideologije u svemu tome, samo egoizam. Oni nemaju pogled na svijet. Ne razumiju ljudskost, ne razmišljaju ni strateški, ni filozofski. To je čudnovata generacija koja ne zna ništa i koja je na to jako ponosna, generacija arogantna od onoga što ne zna.”
Mene mama i tata nisu umotavali u pelene, nego u knjige, čini mi se. Odavno nisam vidjela elokventniji moto od kineske poslovice koju je Ockrent navela na početku knjige “Car i crveni milijarderi”: “Da bi prestrašili majmune treba zaklati nekoliko pilića.” Jer nije riječ o nekoliko zaklanih pilića, nego o tome da su ostali - majmuni.
