"Za svoju dušu": Izložba slika Senke Divljan i muzika Srđana Divljana u Sydneyu
Neprofitna organizacija NEST Incorporated nedavno je u svojim prostorijama u Sydneyu otvorila izložbu Senke Divljan porijeklom iz Sarajeva.
Noć posvećena umjetnosti bila je upotpunjena muzikom gitariste i pjevača Srđana Divljana.
- Drago nam je da smo uspjeli postaviti Senkinu izložbu kod nas u NEST-u, jer poznajemo se dugo i više puta smo razgovarali o ovakvom projektu. Upornost se isplatila i veliko je zadovoljstvo prikazati radove naše Senke. Izložba je jako dobro primljena, a također je i Srđan, Senkin suprug, dao specijalni doprinos svojim pjesmama uz akustičnu gitaru. Inače, NEST je otvoren za sve ljude sa naših prostora za druženje i za kvalitetne programe, slikarske izložbe, poetske, pozorišne i muzičke večeri, kazao je na otvaranju izložbe Željko Gojković, direktor ove organizacije.
Više od 50 prisutnih posjetilaca uživalo je slušajući muziku po Srđanovom izboru i gledali Senkine izložene slike. Noć je bila ispunjena bojama, muzikom, dobrim raspoloženjem i radošću da se 26 Senkinih slika napokon moglo pokazati i široj publici. Izložba je bila otvorena do 15. marta ove godine.
- Mnoge slike poklonjene su prijateljima rasutim po svijetu, a ima ih od Pariza do Toronta, od Sarajeva do Sydneya, kaže Senka.
Senka Divljan/Oslobođenje
Senka Divljan je od ranog djetinjstva pokazivala interes za umjetnost i za svoje slike dobijala nagrade još od ranog djetinjstva u Osnovnoj školi Vladimir Perić Valter u Sarajevu i Prvoj gimnaziji u ovom gradu.
- Zahvalna sam mom nastavniku u osnovnoj školi, Izetu Kukavici, i profesoru umjetnosti u Prvoj gimanziji, popularnom Bori Mihačeviću, koji su me ne samo učili slikanju nego i posebno hrabrili da slikam, da svojoj imaginaciji dam priliku da se ispolji. U Sarajevu sam radila različite pravne poslove, ali slikanje nikada nisam zapostavila. Po dolasku u Australiju 1996. godine ponovo sam se punom energijom i ljubavlju vratila slikanju. Slikanje je moja utjeha, bijeg od realnosti koja nije uvijek bila baš ručičasta, istakla je Senka.
Senkine slike, u tehnici ponajviše inspirisanoj impresionizmom, privlače pažnju svojim vibrantim/jakim bojama i nježnim potezima kista. Te slike izražavaju svijet oko nje i njene emocije, njeno poimanje stvarnosti.
- Mogu reći da sam prijatno iznenađena prijemom mojih slika, komentarima koje sam primila od posjetilaca. Trebalo mi je deset godina da se odlučim da pristanem na ovu izložbu i sada mi je drago da su me Željko i Pavica napokon uspjeli ubijediti, rekla nam je Senka.
Detalj sa izložbe/Oslobođenje
Teme većina izloženih slika su uglavnom pejzaži i priroda, ali bilo je i nekoliko portreta.
- Mogu slobodno reći da u momentu u kojem uzmem četkice i počnem da slikam ne prednjače nikakvi veliki planovi, crteži, sve je trenutačna inspiracija, vrijeme kada se sva posvetim tome i isključim iz realnosti. Njen suprug, Srđan Divljan (neki čitaoci i kolege novinari pamte ga kao uspješnog urednika Orbisa koje se štampalo u Sarajevu) svojom gitarom upotpunjuje te momente magije, utočišta u umjetnosti, stvarajući neki ljepši svijet. Anja Divljan, njihova kćerka spomenula je nekoliko situacija kada su oboje bili toliko skoncentrisani, uneseni u slikanje i muziku da je nekada neka šerpa gorjela na peći, a oni nisu bili svjesni toga.
Kada stanete ispred Senkinih slika vaša pažnja je automatski privučena njihovom ljepotom, tjera vas na razmišljanje, tjera vas da na trenutak napravite pauzu od žurbi, panike svakodnevnice, budi emocije za koje nekada nismo ni svjesni da smo ih potisnuli, a da su tako važne za naša sjećanja, za život. Nekada osjećamo nešto što riječi ne mogu opisati, nesvjesni "prelazak" u neku drugu realnost, neki mir za kojim žudimo čitav naš život.
Neke pjesme koje je Srđan otpjevao to veče doprinijeli su dobrom raspoloženju, ali isto tako izazvale i suze posjetilaca. "Balkane moj" od Azre, "Odlazak sa stihovima" Tina Ujevića, "Romanija" Halida Bešlića, "Pjevaćemo šta nam srce zna" Amire Medunjanin, "Nemoj meni branit', moja nano" Rezonanse ili Čolin "Zavičaj" ili Keminu "Za svoju dušu"...
Srđan Divljan (lijevo)/Oslobođenje
Srđan Divljan, koji je u Sarajevu bio poznat ne samo kao novinar nego i izvanredan gitarista i pjevač, nastupao je već na mnogobrojnim večerima organizovanim od strane NEST Incorporated s ciljem skupljanja novca za dobrotvorne prilike. Inače, ova organizacija već decenijama finansijski potpomaže djecu kojima je potrebna novčana pomoć. Neke bosanskoherecegovačke škole su na listi ustanova kojima je ova organizacija uspjela dodijeliti najpotrebniji školski prilog.
Tin Ujević je pisao:
"U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine…
Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem"
A Srđan otpjevao tu noć. Zašto baš sve te pjesme... Srđan ima odgovor (iz pjesme Kemala Montena "Za svoju dušu"):
"Sve sam svoje sreće podijelio s drugim
Sve ruže u maju i jesenje kiše
A za svoju dušu, u noćima dugim
Imam samo pjesmu i ne treba mi više..."
I mi bismo još dodali i Senkine slike. Bila je to nezaboravna noć.
