Tradicionalni susret članova STELEKS-a i prijatelja u Australiji: Ka(k)o nekada, tako i sada
Detalj sa susreta/Sead Nurkić
Prije nekoliko dana, u Adelaideu, glavnom gradu Južne Australije, ponovo su se sreli bivši studenti Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu, članovi popularnog studentskog kluba STELEKS i njihovi prijatelji. Članovi STELEKS-a u Australiji i Novom Zelandu nastavili su da njeguju tradiciju koja je započela u Sarajevu još davne 1968. godine kada je STELEKS i osnovan.
Slično okupljanje diplomiranih inžinjera ETF-a, koje se održava jednom godišnje, bilo je organizovano nekoliko puta i u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama, a sve u cilju očuvanja veza među inžinjerima koji sada žive izvan Sarajeva.
Organizacioni komitet ovih tradicionalnih susreta u Australiji uložio je mnogo truda da i ovaj susret bude nezaboravan. Edina Kovač i Sead Nurkić koji su bili i inicijatori za ovaj tradicionalni susret ponovo su bili tu, ali ovoga puta mnogo posla oko planiranja, komuniciranja sa ljudima, organizovanjem muzike odradili su Zorica Kandić te Vlatko i Snežana Brizar.
Osim svečane večere koje je bila pripremljena u velikoj sali hotela Stamford, svi prisutni su imali priliku da zajedno posjete i svjetski poznate vinarije u Barossa Valley i Adelaide Hills te su se zahvalili organizatorima koji su uložili mnogo energije i vremena da sve prođe dobro i da se svi osjećaju dobrodošlima.
Izlet je bio organizovan od strane Beyond the Wine Tours te su okupljeni članovi iskreno uživali u putovanju i informacijama koje je vodič grupe pripremio. Prošli smo kroz nekoliko malih sela, vidjeli prekrasne pejzaže, brežuljke sa vinovom lozom, upoznali se sa historijom čitavog tog kraja. Svi smo bili uzbuđeni ne samo zbog divnih prizora, već i zbog sjećanja na naše školske, fakultetske ekskurzije, grupna putovanja autobusom (ili vozom) kada šalama nije bilo kraja. Ah, ka(k)o nekada...
Sa suzama u očima Edina nam je rekla: "Riječi ne mogu da opišu, objasne koliko mi ovi susreti znače. Važno mi je da vidim prijatelje, da se sjetim starih dana, vratim se u mladost. Važno mi je da se ne zaboravimo, da smo u kontaktu. Daljina ne treba da nam bude prepreka".
Podsjetila me je Edina svojim riječima na onu pjesmu Crvene jabuke: "Nekako s proljeća, uvijek meni doluta neka čežnja tamna, tiha mudrost davna..."
Svečanu večeru, kojoj su prisustvovali i ambasador Bosne i Hercegovine u Australiji Kemal Muftić i njegova supruga Jasna Muftić, uspješno su vodili Zorica Kandić i Vlatko Brizar. Ambasador Muftić, pozdravljajući sve prisutne, posebno je naglasio važnost ovog tradicionalnog okupljanja te održavanja kontakta sa Elektrotehničkim fakultetom u Sarajevu i njihovim sadašnjim profesorima i studentima.
- Nije prvi put da prisustvujem ovom skupu, prijatno sam iznenađen dobrom organizacijom, dolaskom ljudi iz raznih gradova Australije. Drago mi je to vidjeti i volio bih da ovi susreti elektroinžinjera bude primjer i inspiracija i drugim ljudima da se druže, viđaju, održavaju kontakte. Lijepo je vidjeti da, bez obzira na to koliko je godina prošlo od odlaske iz naše zemlje, udaljenost nije prepreka za održavanje prijateljstva koje je utemeljeno davno, kazao je Muftić.
Kako nam je rekao Sead Nurkić, inžinjeri iz Australije već godinama pružaju stručnu podršku sarajevskom ETF-u, aktivno sprovode razmjenu tehničkih informacija, učestvuju na važnim internacionalnim skupovima ETF-a, pružaju finansijsku podršku za specifične projekte ETF-a i omogućuju stipendiranje studenata sa izvanrednim rezultatima.
Muzičar Admir Tokić, koji već godinama svira na ovim susretima, počeo je veče pjesmom "Za dobra, stara vremena": "Kako je dobro vidjeti te opet, staviti ruku na tvoja ramena. I kao nekad... za ona dobra stara, stara vremena...".
Zorica Kandić je na svečanoj večeri posebno pozdravila gosta koji je došao iz San Diega u Kaliforniji, dr. nauka Farida Mehovića. Dr. Mehović, profesor je na tamošnjem fakultetu i već godinama vodi timove za analitiku podataka za razne kompanije. Pored toga što je izvanredan naučnik, Fare, kako ga zove raja, bio je, prema pričama prisutnih, i izvanredan košarkaš.
Povodom ovih susreta, Farid je rekao: "Ja sam bio na više susreta STELEKS-a. Recimo, par puta u Torontu, pa u Las Vegasu, Beogradu, Sarajevu. Bio sam aktivan u STELEKS-u. Na ETF-u sam bio od 1979. do 1983. Ja volim druženje, sresti ljudi, a nešto mi je ostala navika od STELEKS-a koji je bio fenomenalan studentski klub. Puno mi znači da obnovim poznanstva, čak i nakon više decenija. Uživao sam u okupljanju u Adelaideu".
Čini se svi su iskreno uživali u prijatnoj atmosferi, pjevanju, plesanju. "Miljacka" se pjevala dva puta pa smo se sjetili Halida Bešlića i njegovog koncerta u Sydneyu.
Azra i Kerim Tanović godinama redovno prisustvuju ovim susretima. Na pitanje šta im znače ova sretanja Azra nam je rekla: "Ovi susreti su važni jer, za puno nas, ovo je veza s domovinom i našom kulturom. Skoro jednu deceniju se sastajemo, upoznajemo ljude koje nismo znali, s fakulteta ili STELEKS-a. Razvili smo dosta novih, iskrenih i toplih prijateljstava. Uvijek se obradujemo novim susretima. Što se više družimo, čini nam se, postajemo sve bliži, kao da smo jedna velika porodica, prijatelji kakve smo imali u domovini".
Uvijek raspoložena Tamara Seman uživala je i u ovogodišnjem susretu.
- Bilo je fantastično. Sve je dobro organizovano, divim se organizatorima. Muzika, hrana, atmosfera sve je bilo divno. Saša i ja volimo da dođemo i vidimo drage ljude koje nemamo priliku vidjeti i po nekoliko mjeseci, kazala je.
Različiti su motivi zašto se ljudi vraćaju prošlosti, uspomenama, događajima koji su na ovaj ili onaj način obilježili njihove živote, urezale se u srce. Jedno je sigurno - na kraju proslave svi su pjevali pjesmu Kemala Montena "Sarajevo, ljubavi moja".
"Bilo gdje da krenem, o tebi sanjam
Putevi me svi tebi vode
Čekam s nekom čežnjom na svjetla tvoja
Sarajevo, ljubavi moja"
Druženja, muzike i plesa nikada dosta. STELEKS i prijatelji, vidimo se sljedeće godine!