Serija članaka o šeher Sarajevu: Skenderija - srce grada
SKENDERIJA - ISTORIJA
Za područje Skenderije vezane su mnoge i gradske i ljudske istorije i počinjemo od početka.
Skender paša Mihajlović u narodu poznatiji kao Skender beg bio je vladar Bosanskog sandžaka u drugoj polovini petnaestog vijeka.
Pješački željezni most Skenderija je među Sarajlijama poznat i kao Ajfelov most jer mu je konstrukcija slična Ajfelovoj kuli u Parizu. Postavljen je krajem devetnaestog vijeka. Negdje oko mjesta današnjeg mosta osmanski je namjesnik Skender-paša Mihajlović, po kojem jedan čitav kraj na lijevoj obali Miljacke nosi ime Skenderija, podigao drvenu ćupriju krajem 15. ili na samom početku 16. stoljeća.
Skenderija je iza Drugog svjetskog rata bila sportski otvoreni centar sa fudbalskim igralištima i još nekim sadržajima i tu su se igrale i prvoligaške utakmice. Vremenom kada se ukazala potreba za sportskom dvoranom prostor na Skenderiji se činio idealnim i sredinom šezdesetih je isplanirana, projektovana, a krajem šezdesetih godina i izgrađena Skenderija.
Danas je ispred Doma mladih izgrađen veliki i kvalitetan hotel i to mislimo koristi gradu i Skenderiji. U staroj zgradi pored Miljacke je smještena Ambasada Grčke, a u blizini je i Ambasada Njemačke. Prekoputa Skenderije, preko Miljacke, je zgrada Kantona Sarajevo i opštine Centar, a još bliže je Dom sindikata - odmah kad se pređe Ajfelov most.
SKENDERIJA - KULTURA
Kulturno-sportski centar Skenderija je otvoren u novembru 1969. godine premijerom velikog filmskog ostvarenja Veljka Bulajića - Bitka na Neretvi.
Premijeri su prisustvovali i predsjednik Josip Broz Tito, koji je i svečano otvorio tada jedinstveni i veliki centar Skenderiju, i supruga Jovanka kao i mnogi vodeći političari tog perioda, a naravno i stvaraoci i protagonisti filma.
Snimanje i premijera tog filma je Jugoslaviju izbacilo u svjetsku kulturnu orbitu jer su u stvaranju filma učestvovali mnogi popularni svjetski glumci tog vremena Yul Brynner, Sergej Bondarčuk, Sylvia Koscina, Franko Nero... To je tada bilo malo čudo i u svjetskim razmjerama jer je film zahtijevao mnoga nova rješenja u i tehničkom i u filmskom smislu.
Nakon toga i sve do danas, ali nažalost sve manje, Skenderija je bila centar velikih kulturnih manifestacija i koncerata, a bila je i višegodišnji domaćin muzičkom festivalu "Vaš šlager sezone" koji je tridesetak godina bio uz "Beogradsko proleće" i "Opatijski festival" bio najznačajniji muzički događaj na jugoslovenskoj muzičkoj sceni u tom periodu.
"Vaš šlager sezone" bila je još jedna potvrda sarajevskog muzičkog čuda koje je počelo sa popularnim grupama: Indeksima, Bijelim dugmetom, Proartama, COD-om, Ambasadorima, kasnije Plavim orkestrom, Crvenom Jabukom i drugim.
Tom magičnom sarajevskom muzičkom periodu su naravno doprinijeli i mnogi pjevači poput Zdravka Čolića, Nede Ukraden, Ismete Dervoz, Jadranke Stojaković, a kasnije i Dine Merlina, Harija Varešanovića, i drugi.
Svima njima je Skenderija, a posebno skenderijin Dom mladih, bila/bio vrlo važan jer su tu mogli nastupati i kada su počinjali i kada su imali najviše uspjeha i kada smo ih bili željni.
Mi smo mogli njih slušati svakodnevno. A ustvari, i slušali smo ih i mi Sarajlije i cijela Jugoslavija. Mnogi su se održali i desetljećima, a Zdravko Ćolić, Neda Ukraden, Dino Merlin i još neki su svjetski popularni i to ne samo kod naše dijaspore.
Ne, nismo zaboravili našeg dragog Kemicu. Kemal Monteno je u Skenderiji pjevao nebrojeno puta, a naravno da je uvijek najpopularnija pjesma od kako ju je napisao 1976. godina bila "Sarajevo, ljubavi moja". Uz ovu pjesmu on je i sahranjen u januaru 2015. godine.
SKENDERIJA - SPORT
Skenderija je odmah poslije rata bila fudbalsko igralište i tu su se igrale i neke važne utakmice. Naime, fudbalski klub Sarajevo je u periodu izgradnje stadiona Koševo, o kojem je Moja BiH ranije objavila tekst, krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina prošlog vijeka odigrao više utakmica na stadionu Skenderija.
Prvi međunarodni sportski događaj u dvorani Skenderija bilo je Svjetsko prvenstvo u stonom tenisu - STENS koje se održalo 1973. godine.
Mala, još manja, a posebno velika dvorana su bile, ali i sad su, poprište "ljutih" sportskih nadmetanja u mnogim sportovima. U pripremanju ovog članka srce mi je zaigralo mnogo puta jer sam se prisjetio i bezbroj svojih radosti i uživanja koje sam doživio u Skenderiji.
Pokušao sam da pretpostavim koliko je djece, omladine, građana prodefilovalo Skenderijom bilo kao aktivni ili pasivni posjetioci Skenderije. Siguran sam da su milioni i milioni ljudi, kroz više od pet desetljeća, posjećivali Skenderiju. Mnogi, kao i ja, stotine puta.
U tim dvoranama je igrao i jedan od najboljih bh. sportista svih vremena - Mirza Delibašić - po kome dvorana i nosi ime. On je bio okosnica KK "Bosna", najuspješnijeg bh. kluba. Mirza se sa "Bosnom" okitio titulom šampiona Evrope u košarci pobjedom u finalu protiv italijanskog Emersona. Sa Žarkom Varajićem, kapitenom Bosne, postigao je zajedno sedamdeset pet koševa. Njih su dvojica zajedno sa Rašom Radovanovićem, jednim od najboljih košarkaških centara u Evropi sedamdesetih godina, "razvalili" Italijane.
Naravno da su i Ante Đogić, Predrag Benaček i drugi igrači studenata tome doprinijeli, ali mislim da je uz Mirzu i Varaju najveći doprinos tituli košarkaškog prvaka Evrope dao trener "Bosne", legendarni Bogdan Boša Tanjević. To je i njemu bila odskočna daska jer je izrastao u jednog od najcjenjenijih i najuspješnijih košarkaših trenera u istoriji te igre.
Mirza je osvajač i zlatnih medalja sa reprezentacijom Jugoslavije za koju je igrao u svojim najboljim godinama, a doprinio je puno kad su jugoslovenski košarkaši osvajali i Evropu i svijet, a i kada su osvojili zlatnu olimpijsku medalju. Kinđe je više godina igrao u madridskom Realu, jednom od najboljih košarkaških klubova u Evropi svih vremena.
Skenderija je bila vrlo važna i za uspješno održavanje Zimskih olimpijskih igara - Sarajevo '84. Ledena dvorana je 1983. dograđena prvobitnoj KSC Skenderija i bila je poprište hokejaških utakmica i nastupa u umjetničkom klizanju. Skenderijin značaj je za ZOI mnogo veći jer su se na platou Skenderije održavale ceremonije proglašenja pobjednika i dodjele olimpijskih medalja.
To je bilo veličanstveno i naša Skenderija je petnaestak dana obilazila cijeli svijet.
Nas ovdje posebno raduje podsjećanje na jedinog jugoslovenskog osvajača olimpijske medalje na zimskim olimpijadama. Jure Franko, mladi Slovenac osvojio je srebrenu medalju u veleslalomu na Bjelašnici, i kako on sam kaže, svoj život dijeli na dva dijela - prije i poslije Sarajevskih olimpijskih igara. Da napomenemo da su se entuzijasti pobrinuli da naprave simpatičan i ugodan planinarski dom "Jure Franko" na sarajevskom Trebeviću.
Naravno da je se osvajači medalja najviše sjećaju, ali Skenderija je otišla u vječnost jer se u današnjem, modernom komunikacionom sistemu može vrlo brzo vratiti decenije unazad.
Ima mnogo zaljubljenika u sport koje interesuje istorija olimpijskih igara i hiljade i hiljade ljudi u svijetu se podsjeća Sarajeva svakodnevno. Svakako, najviše i starih i novih virtuelnih "posjetilaca" Sarajeva je u godinama kada se održavaju zimske olimpijske igre.
Mi ovdje ponovo podsjećamo, kao i u članku o Olimpijskom stadionu Koševo, na Art Rabic-evu monografiju o ZOI-u Olimpijska bajka za nezaborav. Vlasnik izdavačke kuće i urednik Monografije Goran Mikulić može s pravom biti ponosan na to izdanje koje stvarno, jedan od najslavnijih i najpoznatijih perioda u istoriji Sarajeva ovjekovječuje na jedinstven i zaista impresivan način.
Ja sam od samog otvaranja Skenderije još kao novopečeni omladinac bio zaljubljen u Skenderiju i kao i mnoge druge Sarajlije prisustvovao sam stotinama, zapravo hiljadama raznih manifestacija u Skenderiji. Dvije godine, sredinom sedamdesetih, sam bio komesar košarkaške lige Univerziteta u Sarajevu, a tu su igrali skoro svi najbolji košarkaši Bosne i Hercegovine, često i budući šampioni Evrope košarkaši "Bosne" i moglo se prisustvovati vrlo kvalitetnim utakmicama.
I gradska liga u malom fudbalu igrala se godinama u Skenderiji. Mi smo imali malu firmu i ja sam formirao firmin klub u malom fudbalu "MAMI*D". Više sezona su u lizi malog fudbala igrali i mnogi prvoligaški igrači, ali i veliki majstori malog fudbala iz cijele BiH. Popularni novogodišnji turniri u malom fudbalu su se igrali više dana u prepunoj velikoj dvorani Skenderije. Mnogobrojni gledaoci su mogli uživati u bravurama majstora malog fudbala iz cijele Jugoslavije.
SKENDERIJA - PRIVREDA
Skenderija je bila popularna i kod privrednika pa su tako mnoge i male i velike firme, opet iz cijele Jugoslavije, otvarale svoje prodavnice, i Sarajlije, a i ljudi iz cijele BiH su imali mogućnost da kupe i ekskluzivan namještaj, a i vrlo kvalitetnu garderobu u Skenderiji.
1970. godine Centar "Skenderija" - Sarajevski Sajam organizuje svoju prvu sajamsku manifestaciju Međunarodni sajam turizma i sporta. Od tada do danas uspješno je realizovano oko 500 međunarodnih specijalizovanih sajmova iz svih oblasti privrede.
Sajmova je bilo mnogo, ali mislim da se najduže održao Sajam knjige i ove godine je u aprilu održan 34. Internacionalni sarajevski sajam knjiga i učila. Ponovo se vraćam na izdavačku kuću Art Rabic, koja je stalni učesnik na Sajmu knjiga i koja iako knjige nisu visoko kurentna roba i proizvod na kojem se može zarađivati - ne odustaje i osvaja i vrijedne nagrade. Naprimjer, 2018. Art Rabic je proglašen za najboljeg izdavača, a i ove godine je osvojio dvije nagrade. To više nikog ne iznenađuje jer Art Rabic drži do kvaliteta i bira koga će i šta će izdavati.
Skenderija i kao građevinski objekat i kao kulturno sportska, i privredna institucija treba hitnu rekonstrukciju i osvježenje. Nisam siguran šta je osnovni razlog, ali mnogi i mali i veliki privredni subjekti naprosto bježe iz Privrednog grada Skenderija.
I na platou Skenderije, koju sad krasi košarkaška figura Mirze Delibašića, u akciji je sve manje otvorenih poslovnih prostora. Naravno, uvijek je bilo promjena i zatišja, ali ovo sad je, meni se čini, dosta drastično, a i tužno.
Nadamo se da će se Skenderija održati i poboljšati svoje sadržaje na radost svih građana grada i BiH i njihovih gostiju. Skenderija može ponovo biti mamac za sve ljude. Svakodnevno. U centru je grada i ima veliki potencijal. Međutim vidjeli smo, nažalost, dosta često da se u današnjem društvu prvo mora sve uništiti da bi se prodalo džaba, čitaj poklonilo i da nekolicina, najčešće sumnjivih i sakrivenih tipova, što bi naš narod rekao, hajruje.
Predlažemo da opština Centar i grad Sarajevu organizuju spašavanje Skenderije uz pomoć građana i da se formira Fondacija za pomoć Skenderiji. Ja mislim da bi bilo mnogo građana koji bi se uključili u akciju, posebno ako bi projekat osvježenja Skenderije i spolja - vizuelno i iznutra - sadržajno bio kvalitetan.
Sretno i nama koji volimo Sarajevo i našoj Skenderiji.
Autori teksta su Azra i Milorad Dunđerović. Milorad je rođen 1953. godine u Sarajevu, iz kojeg je otišao u Nittedal, Norvešku.
Pretplati se na digitalno izdanje Oslobođenja, Magazina Dani i Dječije štampe i budi uključen u svakodnevno informisanje iz BiH gdje god se nalaziš. Pristup digitalnom izdanju Oslobođenja imaš prije svih i sa bilo kojeg uređaja sa jednostavnim načinom pretplate i trenutnom aktivacijom pretplatničkog računa! PRETPLATI SE ODMAH!
