"Evo vam RS kao nagrada što ste očistili bosansku zemlju od Bošnjaka, a njih ćemo stiskati u obruču srpsko-hrvatskog paketa"
Prvi dio: Bosna i Hercegovina - pečatom nepravde žigosana zemlja
U samim počecima otpora bosanska vojska je izvojevala sjajne pobjede i porazila osmanske snage. Posljednja i odlučujuća bitka se odvijala u mjestu Stup, između Sarajeva i Ilidže. I na samom domaku pobjede Zmaja od Bosne i bosanske vojske dešava se neočekivani preokret. Sultanovoj vojsci dolazi pojačanje, a na čelu izdajničkih grupa su hercegovački prvaci Ali-paša Rizvanbegović i Smail-aga Čengić.
BOSNA NA KOLJENIMA
Tom izdajom i porazom se i završio pokret za autonomiju Bosne. Simbol Bosne i bosanstva Husein-kapetan Gradaščević završava u izgnanstvu, u Turskoj, sa snom o domovini Bosni, koju je volio više i od samog sebe.
Ne presudi samo ta izdaja i poraz Bosni, već i zlo poslano iz Carigrada sa zauvijek u Bosni ispisanim imenom krvoloka Omer paše Latasa. Plavo zeleni smaragd bosanskih rijeka zali i prekri krv njenih najboljih, najmoćnijih i najnaprednijih sinova. Posiječe ih krvoločna zvijer i sruši najveći bedem bosanstva, njene divne i pametne sinove, njeno plemstvo i prvake. Njenu inteligenciju i duhovnu snagu. Taj zlotvor svojim krvavim mačem baci Bosnu na koljena.
U jednom dugom periodu imamo neprekidni rad koji Srbija provodi u Bosni da bi provela svoje ciljeve stvaranja velike Srpske države. Država i njeni vlastodršci, posebno možemo izdvojiti Iliju Garašanina, rade svim raspoloživim sredstvima na podizanju nacionalne svijesti, i srpskom osvješćivanju pravoslavnog stanovništva kao i špijunskoj mreži na području BiH. Ono što je činjenica da je Porta odlično znala o svemu tome, o protjerivanju Bošnjaka iz gotovo svih gradova Srbije, o uništenju i paljenju imovine, džamija, o planskom razjedinjenju jedne države ali nije činila ništa. Iz Srbije su se slali učitelji koji su jačali srpski nacionalni duh i rodoljubive veze, slali knjige i financirali škole za pravoslavnu djecu. Jedan dio obrazovanih Srba je dolazio je iz Austrije, poslije završenog školovanja.
U svom tom metežu i prividnom povlaštenom životu Bošnjaci ne rade dovoljno na jačanju identiteta i prilagođavanja novim tokovima. Oni su htjeli ili ne, aktivni dio administrativnog sistema Osmanskog carstva, kao i u ostalim segmentima života bez pravih mogućnosti vlastitog nacionalnog sazrijevanja, koje je zapravo brutalno prekinuto krvničkom akcijom Omer-paše Latasa.
U svojoj doktorskoj disertaciji: "Nacionalno-politički razvoj Bosne i Hercegovine u posljednjem vijeku Turske vladavine (1800-1878)" napisanoj na 1.593 stranice, Bratislav Teinović je upravo u uvodnoj riječi dao jako dobar rezime onoga što i jeste suština društvenog i političkog razvoja u Bosni i Hercegovini odnosno centralna okosnica problema koji onemogućavaju ovu zemlju da napreduju. Navodim dio iz doktorske disertacije, odbranjene na Filozofskom fakultetu u Banjaluci.
PROGONI BOŠNJAKA
"Proces nacionalnog sazrijevanja najprije je započeo kod bosanskih pravoslavnih (1850-ih), a kod bosanskih katolika i bosanskih Muslimana u završnici Velike istočne krize (1865-1878). Kod pravoslavnih je svijest o pripadnosti jedinstvenom srpskom narodu u ranijim vijekovima očuvala pravoslavna srpska crkva, a proces nacionalizacije među pravoslavcima u Bosni i Hercegovini dovršila je i konačno oblikovala u prvoj polovini XIX vijeka srpska spoljna politika. Osim ilustrovanja etničke emancipacije, doktorska disertacija prikazuje sve važnije faktore koji su aktivno uticali na navedene procese, od kojih centralno mjesto imaju politički odnosi. Različite spoljne politike, koje su tokom perioda tanzimatskih reformi dolazile u Bosnu i Hercegovinu najviše iz susjednih Kneževine Srbije i Trojedne hrvatsko-slavonsko-dalmatinske kraljevine su u najvećoj mjeri i doprinosile nastanku i razvoju nacionalnih odnosa. Srpske spoljne politike kod pravoslavnih (jedno kraće vrijeme i kod katolika), a austro-hrvatske samo kod katolika."
B. Teinović navodi i podatke o špijuniranju stanovnika Bosne. Na tome je veoma aktivno radio Ilija Garašanin. On je do aprila 1848. imao u Bosni prilično razvijenu mrežu agenata.
Sam naziv Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca je dovoljan da ne kažemo ni riječi o Bosni i Bošnjacima. Ni o Kraljevini Jugoslaviji. Znamo ko je tu vladao i šta je snašlo Bosnu i njen narod. Između dva svjetska rata zabilježeni su užasni progoni Bošnjaka, spaljivanja i otimanja imovine, kao i rušenja i uništavanja svih građevina: Beograd, Užice, Niš, Smederevo itd. Zbog protivbošnjačke politike i političkih pritisaka imamo pojave masovnog iseljavanja bošnjačkog stanovništva u Tursku. Planski smišljena Agrarna reforma je bila direktno usmjerena protiv bošnjačkih zemljoposjednika, kojima se zemlja i oduzimala.
Upravo je ta, bošnjačka emigracija kao svetinju čuvala nazive: bosanski i bošnjački jezik, kao i drevni naziv Bošnjaci.
Posebno mjesto u očuvanju bosanstva imaju i bosanski franjevci, koji su stoljetni čuvari bosanskog jezika i kulture, a koji su još u vrijeme bosanskih banova i kraljeva čuvali bosanski identitet. Možemo spomenuti Antu Kneževića, koji je isticao vrijednost bosančice kao vlastitog pisma Bošnjaka kao i obilnost i čistoću bosanskog jezika, pa je i razumljivo zašto ga u franjevačkoj literaturi smatraju ocem modernog bošnjaštva. Knežević je napisao bogati književni opus koji je potpisivao: Bošnjak, Bošnjak iz Varcara... Ima tu puno divnih segmenata koji su došli upravo iz bosanskohercegovačkih samostana. Ne mogu da ne spomenem Trapistički samostan Marija Zvijezda, koji je postao i banjalučki brend i nešto što će zauvijek krasiti historiju grada Banjaluke.
JESMO LI UČILI O ULOZI I DJELU MEHMEDA SPAHE?
Mehmed Spaho je jedan od najznačajnijih bh. i jugoslovenskih lidera između dva svjetska rata, koji se borio da očuva regionalno-administrativni identitet BiH, u čemu je u velikom dijelu i uspio. Čovjek i političar koji je ispisao važne stranice u historiji bošnjačkog naroda, boreći se za očuvanje Bosne kao cjeline u tadašnjoj jugoslovenskoj zajednici.
U listanju historijskih knjiga nećemo naći ništa o Bošnjačkoj rezoluciji iz 1941. god. koja je zapravo i prvi glas protiv fašizma. Ne pišu jugoslovenske historijske knjige o Bošnjačkoj rezoluciji, koju su u gotovo svim gradovima BiH potpisali naujuticajniji Bošnjaci. Profesori, ljekari, privrednici, umjetnici su ustali i branili svoje komšije Srbe, Rome, Jevreje, i sirotinju. Bili spremni da se žrtvuju za svoje komšije, prijatelje i saradnike u državi NDH. Bošnjačka rezolucija je smišljeno prećutana iako je snažni glas i akcija antifašizma. To nije bila tema jugoslovenske politike, a ni književnosti.
I KAKO SU IM VRATILE KOMŠIJE, PRIJATELJI I SARADNICI?
Krvavim masakrom pod vodstvom Draže Mihajlovića. Topovima oko Sarajeva, Srebrenicom, Banjalukom, Višegradom, Prijedorom, Kozarcem. Mržnjom. Patološkom. Mitskom.
JESTE LI TO ČITALI U KNJIGAMA HISTORIJE?
Narod je teško živio i prolazio teški period bremena nametnutog historijskim okolnostima do stvaranja Socjalističke Federativne Republike Jugoslavije, koja se stvarala i stvorila u BiH. I priznala državotvornost države Bosne i Hercegovine, ali se brzo pokajala i pokazala svoj srpsko-hrvatski projekat, projekat koji je dobio i historijski kontinuitet. Iako su Bošnjaci dali neizmjeran doprinos narodnooslobodilačkoj borbi, država Jugoslavija ne priznaje bošnjački narod, ne priznaje bosančicu i bosanski jezik i proračunato uskraćuje osnovna prava bosanskom narodu, starim Bošnjanima, Bošnjacima i naziva ih Muslimanima. Politički nemoguće ali kada su u pitanju Bošnjaci pravi se izuzetak i u socijalističkoj, ravnopravnoj zajednici narod i narodnosti jedan narod dobija religijski žig i biva žigosan.
Ta perfidna, lukava i inkvizitorska formula upotrebe religijske odrednice "Muslimani" se neprestano koristi u političkom žargonu na današnjoj političkoj sceni BiH, i protivno svakom normalnom razumu, prolazi bez reakcija. Ona se zapravo nudi kao poruka Evropi da tu ne provodi evropske zakone jer se upravo radi o muslimanima, što je nenormalno i nepravedno, jer se radi o svim građanima u BiH i izvan nje, koji tu državu smatraju svojom državom, a bosanstvo važnim dijelom svog identiteta.
Pored tih nesretnih okolnosti moramo priznati da je jugoslovenski period ipak svijetli period države BiH, jer se dešavaju velike i pozitivne promjene s kojima izrasta elita bošnjačkih stručnjaka u raznim oblastima i vrhunskih naučnika, umjetnika, sportista, profesora, književnika itd. Ipak je to bio perid u kojem se gradio i poštovao sistem vrijednosti a sudovi su radili svoj posao.
Uništili su je i spalili oni koji su zapravo imali najveće poziciji i privilegije u toj državi.
KAKO SVJETSKI ČELNICI RJEŠAVAJU BOSANSKO PITANJE?
Onako, perfidno i lukavo sa formulom iz slavnog Rima: Zavadi pa vladaj. Djeda Mraz je donio težak paket. Daytonski sporazum. Evo vam nagrada što ste očistili bosansku zemlju od Bošnjaka, evo vama Republika Srpska kao nagrada. A njih ćemo stiskati u obruču srpsko-hrvatskog paketa. Do posljednjeg daha. Na očigled cijelog svijeta reže se uzduž i poprijeko stara evropska zemlja i njen narod.
Da li je ovaj tekst realan i zasnovan na onim pravim historijskim činjenicam, koje su se vješto prikrivane i falsikivane, najbolje govori statistika. Statistika o demografskoj strukturi Srbije i sadašnje Republike Srpske. Neumoljive brojke govore o kontinuiranim genocidnim radnjama nad bošnjačkim narodom. Dobar primjer je i današnja Banjaluka, iz koje je prognano nekadašnje većinsko gradsko stanovništvo, kao i stanovništvo u nekim prigradskim naseljima, naravno kao i većina gradova na teritoriji RS-a, a i cijele BiH.
Čast poštenim izuzecima, kojih je uvijek bilo i kojih će biti. Na svim stranama. Da njih nije, ne bi ni ljudske vrste bilo. Nismo mi pošteni ljudi krivi što je naš prostor megdan geopolitičkih radnji svjetskih sila i primitivnog etno-nacionalizma koji uvijek čuči kao zmija i čeka da ujede i otruje narod svojim groznim i poganim otrovom mržnje. Historija se tu ponavlja i pokazuje da čovjek čovjeku može biti gori i od vuka. Zamislite crna kukuljicu etno-nacionalizma u 21. vijeku modernog doba u kojem imate ekstragavantne tehnologije, komformizam, putovanja, obrazovanje, globalizaciju i jednu državu na Balkanu u kojoj su podjele i mržnja važniji od svakog moralno-etičkog kodeksa i svih blagostanja vremena u kojem živimo. Kao rezultat etno-nacionalizma danas imamo iseljavanje mladih, a i porodica u evropske zemlje.
ŠTA REĆI OSIM PUSTITE NAS VEĆ JEDNOM NA MIRU!
Pustite već jednom tu drevnu državu Bosnu i Hercegovinu da diše bosanstvom, da priča i pjeva na svom jeziku bosanskom, da prestane da plače i da se samo brani od mržnje koja je okružuje. Učite djecu da vole, a ne da mrze. Poštujte konkurenciju, neka pobijedi ko je bolji i kvalitetniji. Ne pravite države krvlju i genocidom već pravima, demokratijom i slobodom. I neka nam ruke budu uprljane zemljom sa oranica, vrtova i saksija a duša vedrinom i nadom da dobro može pobijediti zlo.
Vasvija Dedić Bačevac rođena je u Banjoj Luci 16. juna 1962. godine. Završila je studij južnoslavenske književnosti i jezika na Pedagoškoj akademiji u Banjoj Luci i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Još od mladalačkih dana, djeluje na afirmaciji književne riječi. Osamdesetih godina aktivno učestvuje u radu Književne omladine grada Banje Luke, i u jednom periodu bila je i predsjednik te organizacije, kao i voditelj Književnog kluba '82, koji je okupljao i predstavljao književne stvaraoce i umjetnike iz različitih oblasti. Za roman "Koferaši" nagrađena je kao najbolji i najčitaniji pisac u Skandinaviji. Knjiga priča: "U predvorju raja" i roman "Vesna, bogumilska kći" dobili su nagradu Savjeta za kulturu u Švedskoj (Kulturrådet). Uvrštena je u u dvije antologije: Svjetionici (2016.), antologija i monografija umjetnika Bosne i Hercegovine iz dijaspore i dvojezična antologija Banjalučki rukopisi, 2018. Živi i radi u gradu Malmöu.
Pretplati se na digitalno izdanje Oslobođenja, Magazina Dani i Dječije štampe i budi uključen u svakodnevno informisanje iz BiH gdje god se nalaziš. Pristup digitalnom izdanju Oslobođenja imaš prije svih i sa bilo kojeg uređaja sa jednostavnim načinom pretplate i trenutnom aktivacijom pretplatničkog računa! PRETPLATI SE ODMAH!
