Kao nekada: Opet nas sefardska pjesma spaja

Bila je dijaspora tu da nas podsjeti na nešto što smo imali prije: koegzistenciju i miran suživot nas svih, jednih pored drugih! Nedostaje nam to puno ovih dana, u ova čudna i teška vremena.

Više nego ikada prije trebala nam je ovakva manifestacija: koncert Merime Ključo (harmonika), Jelene Milušić (kontraalt) i Mirne Lekić (klavir), pod geslom "La Convivencia", koju prevodimo kao koegzistecija, život u miru jednih sa drugima ili jednih pored drugih. Moderator razgovora nakon koncerta, bila je Ajla Terzić.

Koncert je organizovan na inicijativu Udruženog pokreta za Bosnu i Hercegovinu (IMBiH - Inclusive Movement for Bosnia and Herzegovina), sa sjedištem u Washingtonu. IMBiH je volonterska organizacija koja ima za cilj da promoviše ekonomski napredak Bosne i Hercegovine kroz podsticanje inkluzivne platforme koju čine inovacija i poduzetništvo, kulturne i humanitarne aktivnosti te poslovno umrežavanje.

Zoom koncert održan je u subotu, 21. augusta 2021. godine.

Renomirane umjetnice su nas vratile u vremena i kroz muziku približile ideju suživota na prostorima bivše nam domovine. O toj ljubavi i zajedništvu, o kojoj je nekada pjevala i Flory Jagoda, u subotu je briljantno otpjevala Jelena Milušić. Daje nam to nadu da nećemo, kao Sefardi Bosne, biti zaboravljeni.

Hvala umjetnicama na profesionalno izvedenom koncertu i poruci izraženoj kroz sefardsku muziku. Bilo je divno na tom koncertu koegzistencije. Nas 40-ak (zar samo toliko?) okupili smo se na Zoomu, sa svih strana svijeta! I opet se svi zajedno sjećamo Flory Jagoda. Bila je Flory naša sefardkinja, koja nikada nije zaboravila svoju Bosnu i Hercegovinu, koju do kraja života nije prestala voljeti i o njoj pjevati širom svijeta!

Sefardska muzika i poezija pjevaju o ljubavi, druženju, veselju, o svemu onome što nam sada uveliko nedostaje, nažalost! Podsjetio nas je taj koncert na vremena koja su sada daleko od nas. Vremena koegzistencije među nama svima. šta nas može opet ujediniti bolje nego muzika - univerzalni govor ljubavi koji svi razumiju ili bi bar trebali da razumiju. I ko može tako snažno opjevati radost zajedničkog življenja nego mi, Sefardi Bosne, u koju smo došli davno, jako davno. U tu Bosnu prkosnu i divnu, i ostali u njoj da bi je voljeli i gradili do današnjih dana. Današnjih dana, kada se naša egzistencija u njoj izražava trocifrenim brojkama!

"Zašto su vaše sefardske pjesme uvijek nekako tužne, melanholične", upita me jedan poznanik još davno, ne sjećam se više ni kada.

"Zato, prijatelju moj, jer pjevaju o životu, našem životu, koji je uvijek bio više tužan nego veseo. I zato nam oko uvijek zasuzi kada čujemo riječi tih pjesama na Ladinu jeziku, koji skoro niko od nas iz BiH više i ne govori. Ta muzika struji našim žilama, pomiješana sa krvlju koju smo proljevali vijekovima."

Eh, kako je divan bio suživot, kojim smo mi svi nekada davno živjeli u Bosni. Možda će ovaj virtuelni koncert biti podsjetnik zaboravljene koegzistencije među nama?

I sada, kada Sefardi polako odlaze sa prostora gdje su nas sa ljubavlju primili, mi samo želimo da kažemo:

Čuvajte tu Bosnu napaćenu, kao što smo je i mi i vi sačuvali zajedno, dok nisu došla neka teška vremena razdvajanja i svojatanja! Ne zamjerite na svemu rečenom, nekome ko sada živi daleko od zemlje i domovine, koju mu rasturaju, uništavaju i ponižavaju...

Imaš li zanimljivu iseljeničku priču? Napiši je za Oslobođenje i Moja BiH, i pošalji na: info@mojabih.ba