Hronika prvog direktnog komercijalnog leta: Girona - Sarajevo, još nije kasno
-
Na posljednjem civilnom letu za Sarajevo prije opsade, prije trideset i tri godine, bilo nas je dvoje na iz Girone. Bio je to kargo avion Air Uganda, koji je presrela jugoslovenska vojska, kojim je upravljao legendarni komandant Stevan Popov, korišćen je za spasilačke misije i humanitarni rad.
Od tog trenutka i tokom 1.425 dana koliko su napadi trajali VRS-a na pola miliona duša koje su pružale otpor u prijestolnici bosanske države, jedini način da se tamo stigne avionom bio je vojnim avionima Hercules savezničkih snaga iz italijanske baze Ancona uz vrtoglavice i skakanje zbog uređaja sa upaljenim motorima.
Rat je završen u proljeće 1996. godine, ali Dejtonski mirovni sporazum nastaje ostavljajući zemlju podijeljenu na dva entiteta, Republiku Srpsku i Federacije BiH, što praktično predstavlja granice iscrtane krvlju prije posljednjeg prekida vatre.
To su bili dani kada je tadašnji gradonačelnik Barcelone Pasqual Maragall posjetio Sarajevo da ispoštuje obećanje rekonstrukcije koje su dali neki čelnici olimpijskih gradova uoči otvaranja Igara u Barseloni '92. Brutalnost rata, tj poslijeratna grubost i međunarodno napuštanje nisu slomili volju Bosanaca da obnove zemlju što bolje mogu u nadi za ulazak sa punim pravom u Evropsku uniju nakon odbrane naših sloboda sa svojim životima.
Uzorna katalonska solidarnost je održana, sa usponima i padovima, kroz sve ovo tri decenije, prvo humanitarnom pomoći i masovnim protestima da se zaustavi rat; zatim, fizičkom, kulturnom i duhovnom obnovom Sarajeva i, konačno, u poslijeratnom periodu, pokušavajući uspostaviti trajne komercijalne odnose, koju je često vodila bosanska dijaspora u Kataloniji.
U skorije vreme jeste pokušao da se oživi olimpijski plamen zajedničkom ponudom za Olimpijske Igre „d'Hivern Pyrenees-Barcelona - Sarajevo“ koji je, prema onome što se čulo u protekloj sedmici u Parlamentu Katalonije, nije pao u potpunosti u zaborav.
Djeca Katalonaca koji su demonstrirali svakog ponedjeljka ispred gradskih vijećnica i vlasti da prestane agresija na Bosnu i Hercegovinu, putovali su u Hrvatsku da bi pružili ruku pomoći u izbjegličkim kampovima ili bili uključeni u neki od projekata obnove Sarajeva oni su koji žele da ponesu plamen prijateljstva između naših gradova i oni bi to željeli učiniti otvaranjem poslovanja/biznisa tamo, uvjereni da je pionirski duh njihovih roditelja i moćan trag koji je ostavilo bratimljenje između Barselone i Sarajevo će biti poticaj za prevazilaženje neizvjesnosti tržišta koje je još uvijek previše izložen balkanskim neizvjesnostima.
Ključni dio koji je nedostajao u ovom neobičnom prijateljstvu, koje nam mora omogućiti da prođemo od duge romantične veze do braka iz interesa, to je agilna veza i direktan let između dvije zemlje.
Činjenica da morate uzeti četiri leta (stalnim presjedanjem) i provesti više od jedne noći u Bosni i Hercegovini za radni sastanak obeshrabrila je mnoge trgovinske misije i poslovne posjete. Prošle su tri godine otkako su katalonske (Vlada i aerodromi Generalitata Katalonske vlade) i bosanske institucije (Vlada Kantona i Aerodrom Sarajevo) radile na planu izvodljivosti za ovo više nego simbolično, te za potvrđivanje direktne veze.
U početku je Vueling bio zainteresovan za povezivanje glavnog grada iz El Prata, ali je ruta napuštena iz operativnih razloga kompanije, a konačno se odlučio za irski Ryanair za ovu vezu, sa aerodroma Girona, i koja je konačno otvorena jučer.
Cilj kompanije je uglavnom usmjeren na jačanje turističkih potencijala ove dvije destinacije, izvan stare tradicije jugoslovenskog doba biranja Lloret de Mara kao izletišta za kraj studija i najnovije katalonske zanimljivost za pristupačni "evropski Jerusalem - Sarajevo".
Dijele nas samo dva sata i petnaest minuta leta. Isto kao što je Barceloncu potrebno vremena da se stigne do skijaških staza na Pirinejima i Sarajlijama do zlatnih obala iz Dalmacije, alternativa za Katalonce da skijaju na Bjelašnici (mnogo više je ekonomski atraktivna) i da Bosanci otkriju Kataloniju izvan nje osim Lloret de Mara i Sagrade Familije je od suštinskog značaja da nas još više zbliži.
Iz svega ovog pojavit će se mnogo poslovnih prilika, neophodnih za stvaranje tračka nade u bliskoj budućnosti, posebno među mladim bosanskim talentima, koji još jednom uviđaju kako sebičnost političke klase ugrožava suživot. Zemlja bez perspektive, osiromašena i propala, topovsko je meso za govore mržnje populističkih autokrata, kao što je lider Republike Srpske Milorad Dodik, koji promoviše etnički rascjep svog entiteta čisto da se baci u zagrljaj Beograda i ostvari san o Velikoj Srbiji (nisu odstupili od scenarija za ovih prethodnih 30 godina).
Ali, daleko od ovih mesijanskih govora, Dodik, kojem prijete međunarodne sankcije i pravda u stilu Netanyahua, Al-Assada, Putina i Trumpa traže konflikt kako bi spasili vlastitu kožu.
U "normalnoj“ državi, malo je vjerovatno da će se to dogoditi. I "normalizacija" ide kroz mobilnost i stvaranje bogatstva. Već kasnimo stari evropski prijatelji.
