(FOTO) Između zavičaja: Kolektivna izložba bh. slikara u Norveškoj
U organizaciji Bosanskohercegovačkog udruženja građana u Estfoldu u Kulturnom centru EPA (Kulturskole) u Sarpsborgu je proteklog vikenda priređena kolektivna izložba radova naših slikara: Mili Selimović, bračni par Dugalić Vanesa i Tarik, Nernin Dedić, Denisa Delić i Mirsad Ramić.
Bio je to rijedak i vrijedan kulturni događaj i prilika da se naši slikari predstave široj javnosti.
Zanimljiv je fenomen da su mnogi naši ljudi, kao izbjeglice, u egzilu, počeli da pišu ili slikaju. Neki iz profesionalne potrebe i instinkta, a neki opet iz neke intimne želje da o tome šta nose iz zavičaja i šta im se sve desilo nekome slikom ili riječju kažu. Jednostavno, da sačuvaju sjećanja. A i slika je sjećanje.
Taj svoj intimni osjećaj slikom su u Sarpsborgu predstavili dvoje Jajčana - Denisa Delić i Nermin Dedić.
Izložba slika u Sarpsborgu/Udruženje građana BiH pokrajine Estfold
Denisa je prilično nova u Sarpsborgu i Norveškoj, zapravo. Shvatio sam to na nedavnoj književno-kulturnoj večeri u klubu našeg udruženja u Sarpsborgu, gdje je u programu učestvovala sa folkorno-vokalnom grupom naših žena, inače aktivnih članica udruženja. Vrlo emotivno je govorila stihove Maka Dizdara o Bosni, pokušavajući potom da "uštima" vokalnu grupu naših žena, te se vidjelo da ima ozbiljne ambicije da se, uz posao koji radi kao vaspitačica u jednoj dječjoj ustanovi, posveti i kulturi. I slikanju! Nije je bilo na zvaničnom plakatu, kojim je najavljena ova izložba, ali je bila i ona i njene slike s motivima zavičaja. Slike Bosne, u akril tehnici, u fragmentima, Bosna i Hercegovina kakvu voli i time želi da je što duže zadrži kao sjećanje; vodopadi Plive u njenom Jajcu, mostovi Mostara i Konjica, čarobne starine Počitelja, divlji konji Livanjski, fontana u Tuzli, meni najdraži dio u gradu soli i ugljena, o svemu onome što voli u Bosni i što je kao nostalgija prati u novom zavičaju. Jer i slika je sjećanje! I to vrlo intenzivno. A način na koji to ona čini upravo je štiti od zaborava. Sudeći po ovom njenom prvom javnom predstavljanju ona to radi vrlo intenzivno.
Izložba slika u Sarpsborgu/Udruženje građana BiH pokrajine Estfold
Još jedan Jajčanin se na ovoj izložbi predstavio prvi put. Nermin Dedić, koji me nakon kratkog razgovora o slikarstvu podsjeti na slavnog Beethovena. Naime, Nermin, kao uostalom ni ja, ne stoji baš najbolje sa bojama. Neke raspoznaje, a više je onih čije nijanse baš ne prepoznaje najbolje, a slika. Doduše, oprezan je spram boja pa se ne upušta u osjetljive predjele ove delikatne umjetnosti. Priznaje, ipak, da nema dovoljno slikarskog iskustva, ali da ga slikanje odmara i na njega djeluje terapeutski. Sjeća se i kad je naslikao prvi crtež 1994. godine, kao taze izbjeglica u najsjevernijem gradu u Norveškoj, Kirkenesu. Kao pasionirani ribar zavolio je norveške prirodne ljepote, i to su i najčešći motivi na njegovim slikama.
Njih četvoro - bračni par Dugalić, Vanesa i Tarik, i Mirsad Ramić i Mili Selimović - već su se skupa predstavljali u Norveškoj, zajedničkom izložbom u našoj Ambasadi u Oslu. Vugdalići nisu došli na otvaranje izložbe u Sarpsborgu, ali su tu bile njihove slike, neke već viđene, a neke nastale u međuvremenu.
Izložba slika u Sarpsborgu/Udruženje građana BiH pokrajine Estfold
Mili Selimović je ozbiljno zagazio u slikarske vode Neretve. Upravo je stigao sa jedne njegove samostalne izložbe u Norveškoj, koja je postavljena u vrlo atraktivnom prostoru, nedaleko od Osla, koji upravo odgovara njegovim slikama i motivima. Izložba će biti otvorena naredni mjesec, a ovo učešće u Sarpsborgu mu dođe kao alternativna scena i događaj. Prepoznao sam njegove portrete poznatih Norvežana, što je dobar znak i za slikara, jer je i to dokaz da ga nešto "izdaje" i da već ima svoj amblem. Prepoznao bih i njegove fasade Mediterana, pravac u kome se on odlično snalazi. U Sarpsborgu se, na ovoj grupnoj izložbi, predstavio sa devet slika, različitog žanra i izraza.
Domaćin ove manifestacije i jedan od učesnika je i Glamočak Mirsad Ramić, moj kafe partner, uz Envera Zečića. Mirsad je, inače, i novi predsjednik našeg udruženja u Estfoldu, koje upravo njegovim dolaskom ima izgleda da bude centar društvenog života naših ljudi u ovoj regiji Norveške. On je za ovu priliku odabrao sedam svojih radova, meni uglavnom poznatih bosansko- norveških motiva. I jedan novi, možda i najzapaženiji, bosanska avlija, česta tema kod naših slikara u egzilu, uz šipke i Stari most na Neretvi. Razumljivo, nostalgično sjećanje na uspomene iz jednog zavičaja koga se na svoj način, slikom prisjeća u novom zavičaju.
Izložba otvorena do 24. marta
Kao što rekoh, izložba je postavljena u Omladinskom kulturnom centru EPA u Sarpsborgu, za šta se domaćinski pobrinuo naš zemljak, uposlenik u ovom centru, Rasim Hodžić.
