Drago naše Sarajevo, čestitamo ti 6. april - Dan oslobođenja
Šestog aprila 1945. godine prošlog vijeka Titovi partizani iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i cijele Jugoslavije oslobodili su naš lijepi Šeher od onih fašista, a konačno se naziru konture demokratske vlasti i u gradu, i u kantonu, i u Federaciji pa i u cijeloj Bosni i Hercegovini koja će nas osloboditi od ovih fašista.
NAPREDAK CIJELE BIH
Učvršćenje demokratskih snaga će, nadamo se, biti poraz i ovih današnjih fašista i građani će imati mogućnost da pokušaju zaboraviti i oprostiti mnoge zločine koje su novi fašisti počinili u cijeloj Bosni i Hercegovini i da ponovo počnemo zajedno razvijati dragu nam Bosnu i Hercegovinu.
To neće biti lako jer su izmijenjeni mnogi parametri i u privredi i u cjelokupnom društvu, i kod nas i u okruženju, a i u cijelom svijetu. Bosna i Hercegovina je uvijek imala pametne, sposobne i vrijedne građane, a ima ih i danas samo što im treba dati nadu, motivaciju i garanciju da će njihov rad i angažman doprinijeti napretku cijele Bosne i Hercegovine u svim oblastima života.
Vječna vatra i obilježavanje Šestog aprila se pokušavaju marginalizirati i razvodniti, i zato se nadamo da će ovog proljeća mnogo više građana doći pred Vječnu vatru i posjetiti Spomen park Vraca kao najvažnije simbole izvojevane slobode i velikog stradanja građana Sarajeva u Drugom svjetskom ratu.
Marijin Dvor je nekad bio na kraju grada, a sada je nekako to postao pravi centar grada. Mnogi građani možda nisu ni primijetili veliku bijelu kocku ispred Filozofskog fakulteta koju su građani grada podigli u čast nedužno obješenim patriotima koje su fašisti likvidirali krajem marta 1945. godine kada su vidjeli da gube bitku i da će partizani za nekoliko dana osloboditi Sarajevo.
Na kocki je navedeno 55 imena građana grada koje su fašisti objesili. I tu se može još jednom vidjeti vjekovna multietičnost Sarajeva koja je nažalost počela da blijedi. To je posljedica podjela i nepravdi koje nisu vidljive samo u Sarajevu već se to može registrovati u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Mnogo je mišljenja ko su najvažnije i najbolje Sarajlije. Mnogi su kroz historiju doprinijeli razvoju i statusu grada i u regiji i u svijetu i svaka čast svima, ali mi na postolje stavljamo dvojicu umrlih velikana Sarajeva - Davorina Popovića i Mirzu Delibašića.
Davor i Kinđe su, svako u svojoj najvažnijoj sporednoj stvari u životu, muzici i sportu, dostigli vrh, ali njih krasi i ljudskost zbog koje su bili cijenjeni i voljeni u svom gradu, a i u regiji.
Obojica su nažalost umrli mladi, Davorin u 55, a Mirza u svojoj 48. godini života. Prerano.
VELIKANI
Davorin je rođeni Sarajlija, a Mirza naturalizovani. Naime, Mirza je rođen u Tuzli, ali je sa osamnaest godina došao u Sarajevo da igra košarku za KK Bosna sa kojom je sarajevsku košarku proslavio i u jugoslavenskim i u evropskim okvirima. Bio je klupski evropski šampion kada je KK Bosna osvojila titulu šampiona Evrope u košarci 1979. godine. U tom zlatnom periodu je jugoslavenska košarka bila jedna od najboljih u svijetu i reprezentacija Jugoslavije sa Kinđetom u prvoj postavi osvajala je mnoge titule.
Na našem pobjedničkom postolju je i još živući, a želimo mu da doživi i stotu, Goran Mikulić koji je rođeni Sarajlija jer je njegov otac, poznati i priznati slikar, Mario Mikulić odlučio da nakon okončanja Drugog svjetskog rata, u kojem je učestvovao i kao borac i kao umjetnik, svoju Dalmaciju zamijeni Šeherom. Goran je ustvari građevinski inžinjer, ali je nakon rata u kome je bio teško ranjen, odlučio da se posveti izdavaštvu i osnovao malu, ali uspješnu izdavačku kuću Art Rabic.
Art Rabic se izborio za svoj status u svijetu knjige jer je dobijao, zasluženo, mnoge prestižne nagrade u izdavaštvu. Art Rabic će uskoro izdati petstoti naslov, čime se ne mogu pohvaliti ni mnogo veće i zvučnije izdavačke kuće u regiji. Aferim. Iskrene čestitke.
Art Rabic ima ekskluzivno pravo da prezentira svijetu svetu knjigu Jevreja Hagadu i uspješno je predstavio na velikim izložbama kao npr. u Barceloni, Madridu, Londonu. Hagada je jedinstvena knjiga i originalni primjerak se dobro čuva u prostorijama Zemaljskog muzeja u Sarajevu.
Goran Mikulić je, kao što je i rekao u jednom intervju u Oslobođenju, intravenozno vezan za Sarajevo što pokazuje u svakoj prilici, a posebno je to dokazao izdavanjem edicije od 10/11 knjiga "Sarajevo, moj grad" u kojima su na stotine znanih i manje znanih Sarajlija kratkim ili malo dužim tekstom opisali svoj odnos sa Sarajevom.
Tu je pisalo mnogo rođenih Sarajlija, Sarajlija poluodređenih, ali koji ipak ne mogu bez svog Sarajeva, naturalizovanih Sarajlija po nuždi ili po volji, i poneko ko samo jednostavno voli Sarajevo.
Art Rabic je sa svojim izdanjima gostovao i prezentirao knjige i autore u skoro svim zemljama Evrope i tako približio, bar na trenutak, dijaspori Bosnu i Hercegovinu. Skandinaviju je Goran Mikulić sa autorima knjiga posjećivao najmanje dvadesetak puta i uvijek je primakao rodne krajeve nama koji smo se odlučili da ih privremeno napustimo.
Mi smo kupili zaista mnogo knjiga, a iz edicije "Sarajevo, moj grad" smo kupili sve najmanje po dva primjerka, a neke i po desetak primjeraka i poklonili ih našim sinovima, familiji i mnogim prijateljima koji vole Sarajevo. Ustvari trebalo bi nam na hiljade knjiga da ih poklonimo svima koji vole Sarajevo jer ih je na prostorima bivše Jugoslavije, a i u svijetu, zaista mnogo.
Zato ako je iko zaslužio Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva onda je to Goran Mikulić i nadamo se da će uskoro biti predložen i da će mu biti dodijeljena.
JEDINSTVEN GRAD
Na kraju, da uz čestitke za praznik grada Sarajeva poželimo svima nama da se demokratske koalicije koje su se formirale održe i da uspiju Sarajevu vratiti stari sjaj i internacionalni status. Ovdje bismo podsjetili da je Sarajevo zaista jedinstven grad u svijetu i po činjenici da se u radijusu od petsto metara već stoljećima koriste bogomolje četiri religije. Sinagoga, katolička crkva, pravoslavna crkva i džamija su tako blizu jedna drugoj da to nema nigdje u svijetu. Čak ni u Jeruzalemu.
Raduje da je raščišćavanje i uklanjanje korova raznih sorti kako bi zdrave, plodne i lijepe biljke dobile mogućnost da se razvijaju i stabiliziraju, već počelo. To će vratiti Sarajevu internacionalni sjaj koji je imao skoro uvijek, a najsjajnije je naravno izgledao u toku priprema i održavanja Zimskih olimpijskih igara 1984. godine.
Autori teksta su Milorad Dunđerović i njegova supruga Azra. Milorad je rođen 1953. godine u Sarajevu, iz kojeg je otišao u Nittedal, Norvešku.
Pretplati se na digitalno izdanje Oslobođenja, Magazina Dani i Dječije štampe i budi uključen u svakodnevno informisanje iz BiH gdje god se nalaziš. Pristup digitalnom izdanju Oslobođenja imaš prije svih i sa bilo kojeg uređaja sa jednostavnim načinom pretplate i trenutnom aktivacijom pretplatničkog računa! PRETPLATI SE ODMAH!
