Bosanski u dijaspori: "Guten morgen nano, jesi li se našlafenila"

Kada, recimo, nekoga upitaš: "Kako si?" A, on ti odgovori: "Ma nisam nešto dobro, nisam, evo šta radim samo hodam po doktorima".

Ili nešto drugo, kad nekoga upitaš: "Šta radiš to bolan?" A on ti kaže: "Pusti me kraju, evo spadoh s nogu, povazdan ganjam nekakve papire"

28 SLOVA

Kako je to hodati po doktorima, kako je to ganjati papire?

E to je naš jezik, ovaj fini i lijepi naš jezik.

Ja ga zovem naš jezik, a vi ga zovite kako god hoćete, jer svi se mi dobro razumijemo sam ako hoćemo. Vjerujte mi, meni je potpuno svejedno da li duva ili puše, da li su hlače ili pantalone ili je voz ili je vlak, ili je kahva, kafa ili kava - svejedno mi je, i ovako bih mogao da nabrajam do sutra.

A kada sam ja došao ovdje gdje sam sada i kad sam počeo i morao da naučim njemački jezik, tek tada sam vidio i shvatio koliko je imao mudrosti onaj koji je stvorio ovo naše pismo, pravopis i našu gramatiku. Jer čitaj kako je napisano, piši kako govoriš, vjerujte da nema cijenu.

I evo sad dok pišem ovu priču na stolu ispred mene stoje nekakve ovdašnje novine, a na njima gore u jednom naslovu samo u jednoj riječi dvadeset i osam slova, dobro sam prebrojao - dvadeset i osam slova u samo jednoj jedinoj riječi. Pa hajde ti to pročitaj, pa hajde ti to izgovori majčin sine ako možeš. Treba znati i naučiti jezik zemlje u kojoj živiš, treba znati jezik naroda sa kojim živiš, jer i sam sam ga naučio da ne budem slijep kod očiju. Ali brate, ovaj naš jezik nekako govorljiv, nekakav tečan i pitak, o jednom pojmu stotinu izraza, pa jedna stvar stotinu imena ima, e to je bogatstvo i širina jednog jezika. Ali nažalost u posljednje vrijeme, ovaj naš lijepi jezik smo iskrivili, nešto smo ga unakazili i pokvarili pa onako malo ne liči na sebe. I to pogotovo mi ljudi koji živimo van svoje domovine, van svoje matice, miješajući se sa drugim narodima i drugim jezicima.

Pa recimo ovako, a skoro je to bilo, došla neka nana ovdje kod svog unuka u posjetu. Ustvari taj njen unuk podigao novu, finu i veliku kuću pa eto nane došla na naselje, i neka je tako i treba i red je. Boga mi i milošte je donijela, nije došla praznih ruku i to svakom po nešto, koliko je mogla.

I to prvo jutro kad je nana ustala, priđe joj snaha pa je upita: "Guten morgen nano, jesi li se našlafenila?". Baš tako joj reče pa će ti dalje: "A šta ti inače nano ujutro trinkeniš, kaffe ili tee?" A jadna nana, onako je nijemo i blijedo gleda niti zna šta je ova pita, a niti zna šta da joj odgovori. Ali snađe se nana, snađe se ona pa će joj: "De ti nama nevista, dede ti nama pristavi kahvu".

Nažalost, ovakve i slične priče, ovakve i slične razgovore slušamo svaki dan - nit' naš niti njemački, kako je to ružno, kako to kida i para uši. Meni je potpuno svejedno kad mi se neko obrati na njemačkom ili na našem jeziku, ali ipak mi je milije i nekako mi je draže kada čujem naš govor. I zato vam pričam ovu priču, da bar malo na to skrenem pažnju, jer i djeca nam tako uče, i tako ovdje odrastaju.

KULTURA NARODA

I zato dragi roditelji, učite svoju djecu da govore ovaj naš lijepi jezik, i nemojte dozvoliti da ga djeca ne znaju pričati, jer u jeziku je tradicija, u jeziku je kultura jednog naroda. I zato dragi roditelji, nemojte dozvoliti, nemojte uzeti to zadovoljstvo, nemojte uzeti tu sreću jednom starom djedu kad mu dođe unuče koje voli najviše na svijetu i kad ga stavi na svoje krilo da mu priču ispričati ne zna jer ga ne razumije. Tužno je to i žalosno, vjerujte mi.

A za njemački, engleski, talijanski, francuski i sve ostale jezike - lako ćemo.

Autor teksta je Jasmin Novkinić. Ima 63 godine, rođen je u Bosanskoj Krupi a od 1992. godine sa porodicom živi i radi u Austriji.

Pretplati se na digitalno izdanje Oslobođenja, Magazina Dani i Dječije štampe i budi uključen u svakodnevno informisanje iz BiH gdje god se nalaziš. Pristup digitalnom izdanju Oslobođenja imaš prije svih i sa bilo kojeg uređaja sa jednostavnim načinom pretplate i trenutnom aktivacijom pretplatničkog računa! PRETPLATI SE ODMAH!