(VIDEO) Teška priča bez čvrstih dokaza: Jesmo li zaista bili glineni golubovi?

Gotovo tri decenije nakon rata bolne ratne uspomene građana Sarajeva probudio je dokumentarni film koji je obilježio ovogodišnje izdanje Al Jazeera Balkans DOC festa. Sarajevo safari dokumentarac je koji govori o navodnom fenomenu bogatih stranaca koji su za velike sume novca dobili priliku, tokom ratnih devedesetih i opsade glavnog grada BiH, pucati na civile u Sarajevu.

Ukratko, ti bogati stranci su, navodno, dolazili najvećim dijelom iz SAD-a, Kanade i Rusije, preko Beograda su stizali na Pale, odakle su, da ispune svoje bolesne fantazije, odvođeni na pozicije tadašnje Vojske Republike Srpske na padinama oko Sarajeva.

Bez sudskih tragova

Navodi, makar slični onima iz dokumentarca Sarajevo safari, nisu se pojavili niti u jednoj presudi predstavnicima političkog i vojnog vrha Republike Srpske kojima je suđeno i koji su proglašavani krivima pred Tribunalom u Haagu. Film je temeljen na svjedočenju osobe koja se nije predstavila i čiji je lik zatamnjen, s obzirom na to da kao, navodni svjedok svih događaja, ne želi pokazati lice.

Radi se o Slovencu koji je u bivšoj Jugoslaviji, navodno, bio obavještajac i koji je zbog poznanstava koja je imao tokom rata u BiH obavljao neku vrstu posredništva. On i sam naglašava da je od 1992. do kraja 1994. u BiH bio 35 puta, da je u Sarajevo dolazio avionom Ujedinjenih nacija, a onda bi odlazio na Pale. Ističe da je radio za određenu američku agenciju, vjerovatno novinsku, kao i da je bio basnoslovno plaćen.

On je, navodno, u januaru 1993. dobio poziv od bivših kolega iz Beograda. Tada mu je ponuđeno da bude neka vrsta posmatrača onoga što je nazvano Sarajevo safari. Nastavlja s pričom da je helikopterom prebacivan do Pala isto kao i stranci koji su dolazili na položaje iznad Sarajeva, gdje im je bilo organizirano da pucaju na civile opkoljenog grada. Cijenu, kaže, nije znao, ali ističe da je bila basnoslovna, a čak i viša ako je meta bilo dijete.

Slovenac navodi i da je bio akreditiran kao novinar, pa je mislio da su i stranci koji su dolazili na Pale također novinari. Ipak, tvrdi da se brzo razuvjerio kada je vidio s kojim adrenalinom su se opremali i odlazili na kote iznad Sarajeva.

On tokom pripovijedanja detaljno opisuje tok, te tvrdi da je svjedočio kako su ti stranci, koji su govorili na tečnom engleskom jeziku, ubijali civile, a on je to pratio kroz dvogled. Ističe i to da se požalio poslodavcu, ali da je odgovor bio da se radi o interesantnim stvarima.

Mentalni sklop

O navodima iz dokumentarnog filma Sarajevo safari za magazin Dani govori Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo. Ona navodi da se svi koji su u Sarajevu preživjeli opsadu od 1.425 dana i dan-danas bore sa sjećanjima. Boli je činjenica da osim zapovjedne linije, političke i vojne, niko drugi nije odgovarao za svakodnevno teroriziranje, granatiranje, ubijanje iz snajpera...

“Znamo da postoje samo četiri presude po komandnoj odgovornosti. Pojedinačnih nema. Ni za one koji su bacali granate, ni za one koji su pucali iz snajpera. Emocije se nisu ni stišale, žrtve nisu dobile ni moralnu satisfakciju, a pojavljuje se Sarajevo safari koji je frapirao sve. Ako je tačno, a nadam se da nije. Čovjek se zapita koji je monstrum, koji je to mentalni sklop mogao to raditi, ako je radio”, ističe Karović.

Ovaj dokumentarac podigao je i političku prašinu. Najglasniji su bili gradonačelnici Sarajeva Benjamina Karić i Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić. Karić je odmah nakon što je Sarajevo safari ugledao svjetlo dana najavila i pokretanje krivične prijave protiv “NN lica koja su sijala smrt po Sarajevu i njihovih pomagača”. Otkrila je u objavi na društvenim mrežama da želi podnijeti krivičnu prijavu protiv snajper turista koji su u filmu optuženi za pucanje na civile.

“Sve nas je pogodila tema dokumentarnog filma Sarajevo safari koji govori o lovcima na ljudske glave koji su plaćali da tokom opsade Sarajeva pucaju po nedužnim civilima. Uradit ću sve ono što smatram ispravnim. Zbog prirode zločina, Grad Sarajevo će se obratiti Sektoru za međunarodnu operativnu policijsku saradnju pri Direkciji za koordinaciju policijskih tijela u Bosni i Hercegovini, te tražiti uključenje Interpola i Europola u istragu ovih užasnih zlodjela”, pojasnila je Karić.

Gradonačelnica je i učinila to što je obećala. Na adresu Tužilaštva BiH uputila je krivičnu prijavu protiv “NN lica sa nepoznatom inostranom adresom”, te protiv “odgovornih lica Vojske Republike Srpske”. Kao dokaz u krivičnoj prijavi naveden je dokumentarni film Sarajevo safari, te svjedočenja Mirana Zupaniča (režiser i scenarista filma, op. a.), te Faruka Šabanovića, Stane Čišić, Samira Čišića, Edina Subašića i anonimnog slovenskog obavještajca. Karić je pozvala Tužilaštvo BiH da, postupajući u okviru svojih nadležnosti, u što kraćem roku poduzme sve zakonske radnje na pokretanju istrage.

Podnošenje krivične prijave najavio je, ali još ne i realizirao, gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić. Tužit će, kaže, režisera Mirana Zupaniča zbog filma Sarajevo safari, zbog, kako je naveo, “gnusnih laži i izmišljotina koje je upakovao u dokumentarni film”.

Nakon Ćosićeve objave, reagirao je Institut za istraživanje genocida Kanada. Uputili su gradonačelniku otvoreno pismo u kome su naveli da je “vrijeme istine, pravde i institucionalizacije kulture sjećanja na najveći zločin poslije holokausta u Evropi - genocid u Bosni i Hercegovini”.

Vrijeme istine

“Ovo je vrijeme kada umjetnost počinje širiti istinu o morbidnom lovu na žive ljude u Sarajevu koja je zaprepastila javnost. Ovo je vrijeme istine o strašnom, ljudskom umu do tada nepoznatom, lovu bogatih i utjecajnih stranaca koji su plaćali za ubijanje sa srpskih položaja već dehumaniziranih ljudi u opkoljenom Sarajevu tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu”, navode iz Instituta.

Dodaju da je “istina o zločinu u opkoljenom Sarajevu problem samo onima kojima smeta bolja budućnost države Bosne i Hercegovine s istinom i pravdom”.

“Kriminalizacija istine i pravde je sastavni dio lobističke kampanje antibosanske koalicije koja snažno djeluje u matici i dijaspori u kojoj i vi učestvujete. Pridružite se istini i pravdi u ime bolje budućnosti naše, trebalo bi biti i vaše, države Bosne i Hercegovine”, zaključili su u pismu.

Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović poručila je da je “RS sposoban da se uhvati ukoštac sa svim falsifikatorima koji na različite načine pokušavaju da prikazuju dešavanja iz proteklog rata u BiH”.

“Naš narod je ovdje stradao, oni znaju odlično kako je to izgledalo tokom rata. Nije tu bilo nikakvih agresija, invazije”, poručila je Cvijanović, te dodala da je RS “stalno pod udarom”.

Režiser i scenarista Miran Zupanič ističe da je za lov na ljude saznao početkom 2019. godine kada ga je producent Franci Zajc pitao je li zainteresiran snimiti film o jednom veoma neobičnom fenomenu. Tada mu je odgovorio da je priča “apsolutno nevjerovatna i da na to nema smisla gubiti vrijeme”, kao i da neće naći nijednu vjerodostojnu osobu “koja bi bila spremna ispred kamere govoriti o tome”. No, Zajc mu je odgovorio da ima takvog čovjeka.

“U početku sam bio izuzetno skeptičan. Kasnije, tokom razgovora s tim čovjekom, uvidio sam da su njegovi odgovori postajali konzistentni i logički neoborivi kako god bih ja okretao pitanja. Mislim da se taj fenomen dešavao u veoma uskom krugu pouzdanih ljudi koji su znali čuvati tajne i koji bi se, ako bi o tome govorili, našli u veoma nezgodnom položaju. S jedne strane, pred sudskim vlastima, a s druge i pred onima s vrha lanca safarija”, ispričao je za Dnevni avaz Zupanič.

Eduard Limonov

Dodao je da svjedoci nisu ništa rekli o tome ko je činio taj uski krug ljudi, te da na tome nisu ni insistirali.

“Naš cilj je bio ispričati tu priču. Mi smo je otvorili koliko nam je bila dostupna, ali ima još puno detalja koje možete, ako ste zainteresirani, sada dalje istraživati. Svjedok, koji je radio za američku obavještajnu službu navodi Amerikance, Kanađane i Ruse, a prema podacima drugog obavještajca, ti lovci dolazili su iz Italije. Prvi svjedok je znao nešto više o njihovim godinama, konstituciji, izgledu, načinu putovanja”, priča Zupanič.

Odgovarajući na reakcije zvaničnika iz RS-a, Zupanič navodi da ih sa emotivnog aspekta može razumjeti “jer je u ljudskoj prirodi da se ne želi konfrontirati sa istinama koje stvaraju bol”.

“Taj film se sastoji isključivo od izjava ljudi za koje vjerujem da iskreno pričaju ono što znaju iz vlastitog iskustva. Pa prema tome, optužbu da iznosim neistine, uz sve poštovanje, ne mogu prihvatiti”, ističe Zupanič.

Ono što je iz devedesetih ugledalo svjetlo dana, pa je i danas dostupno na internetu, snimak je koji je nastao na obroncima Trebevića na kome je u goste ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, prvom predsjedniku RS-a, došao ruski pisac Eduard Limonov. Upravo na tom snimku Limonov, nakon razgovora s Karadžićem, iz snajpera puca u pravcu grada. Snimak je, navodno, nastao u ljeto 1992. godine, a Limonov je umro sredinom marta 2020., te sa sobom u grob odnio i istinu o pucanju po glavnom gradu BiH, odnosno da li je za to platio ili je besplatno dobio priliku iskušati snajperske vještine..