RS znatno bolji od FBiH/Kakvu pomoć imaju oboljeli od rijetkih bolesti? - Jedna doza lijeka, dva miliona dolara
Svakodnevica porodice u kojoj egzistiraju oboljeli od rijetkih bolesti u Federaciji BiH zbog sveopće situacije u zemlji uglavnom se svodi na borbu za goli život. Za potrebe oboljelih koje nisu pokrivene iz osiguranja, a njih je mnogo, porodice se same snalaze na samo njima poznate načine. Život oboljelih od neke od rijetkih bolesti i njihovih porodica u neprekidnoj borbi prolazi u zadovoljavanju normi administrativne birokratije, sakupljanju dokumentacije i dokazivanju medicinske dijagnoze, kako bi bar djelimično olakšali teške mogućnosti pristupa do neophodnih lijekova, kazuje predsjednik Saveza za rijetke bolesti u FBiH Hasmir Delić za Dane.
Status ovakvih pacijenata je veoma težak. Oni u svom liječenju nailaze na mnoge prepreke, prije svega od nabavke prijeko potrebnih lijekova do pomagala, a nerijetko spas za svoje liječenje pronalaze i van granica naše zemlje.
Genetske bolesti
Za razliku od Federacije, u Republici Srpskoj u posljednje dvije godine oboljeli od rijetkih bolesti su u zavidno boljem položaju jer vlast u tom entitetu izdvaja dosta obimnija sredstva za njihove lijekove i liječenja. U Federaciji BiH ta sredstva su veoma niska i razlikuju se od kantona do kantona, dok se iz budžeta FBiH podmiruje samo interventna nabavka lijekova.
”Prije svega, za veliki dio rijetkih bolesti još nisu pronađeni učinkoviti lijekovi, dok su i oni koji postoje uglavnom teško priuštivi. Takođe, lijekovi za rijetke bolesti često uopće nisu registrovani za promet u određenoj državi, pa se nabavljaju putem tzv. interventnog uvoza. Troškovi liječenja su uglavnom visoki, a kada govorimo konkretno o Bosni i Hercegovini, farmaceutske kompanije nerijetko i nemaju interes za proces registracije tih lijekova sve dok ne uđu na veća tržišta. Interventno se uvoze sve vrste lijekova, od onih iz široke potrošnje, do ovih skupih za specifična zdravstvena stanja. Nezvanično sam čuo da se u BiH više uvozi interventno, nego regularnom procedurom. Pacijentu ta opcija mnogo znači jer se skraćuje vrijeme koje je potrebno da dobije lijek”, naglašava Delić.
On ukazuje na još veći problem koji se javlja kasnije u liječenju ovakvih pacijenata u Federaciji.
”Lijek koji je uvezen interventno, odnosno koji nije registrovan, ne može se staviti na esencijalnu listu, kantonalnu, federalnu, nebitno. Zato ide na poseban program zavoda zdravstvenog osiguranja koji ima rok trajanja i stoga pacijent ne može biti opušten po pitanju toga da će mu lijek biti dostupan u kontinuitetu”, upozorava naš sagovornik.
Statistike kažu da danas u svijetu postoji 7.000 rijetkih bolesti. Više od 300 miliona ljudi širom svijeta trenutno živi s nekom od njih. Definicije rijetkih bolesti razlikuju se među zemljama ili regijama. Primjera radi, u Evropi se bolest smatra rijetkom kada pogađa jednu osobu na 2.000, dok se u Sjedinjenim Američkim Državama bolest smatra rijetkom ako pogađa manje od 200.000 Amerikanaca. Treba reći da 70 posto rijetkih bolesti počinje isključivo tokom djetinjstva. Neke od ovih bolesti su nasljedne, neke se javljaju kao posljedica djelovanja sredine i utjecaja specifičnih profesija, a neke rijetke bolesti, poput dječije paralize, mogu biti i infektivne.
Rijetke bolesti nisu samo kongenitalni poremećaji, sindromi i bolesti živčanog i mišićnog sistema ili metaboličke bolesti. Čak 72 posto rijetkih bolesti su genetske, ali postoje i vrlo rijetki oblici zaraznih bolesti, autoimunih bolesti i rijetkih karcinoma. Druge rijetke bolesti također mogu biti posljedica alergija i uzroka iz okoliša. Poliomyelitis je primjer zarazne rijetke bolesti. Neki primjeri najčešćih rijetkih bolesti su narkolepsija, cistična fibroza i hemofilija. Za neke od tih bolesti uopšte nema terapije, a medicinski stručnjaci u svijetu upozoravaju da za svega pet posto rijetkih bolesti ima neki lijek.
Evidencija o broju oboljelih od rijetkih bolesti u Bosni i Hercegovini je još upitna. U RS-u takve aktivnosti provodi Centar za rijetke bolesti, u Srbiji postoji Institut Baza za rijetke bolesti, dok se u FBiH to još uspostavlja i u toku je formiranje federalnog centra za rijetke bolesti na Univerzitetsko-kliničkom centru Tuzla, koji za sada vodi dr. Mensuda Hasanhodžić. Za ovo kratko vrijeme evidentirano je oko 700 oboljelih od rijetkih bolesti u Federaciji BiH. “Važno je napomenuti da ta brojka nije konačna jer se uglavnom radi o pacijentima dr. Hasanhodžić koja je genetičar po struci”, kazuje nam Delić, koji je diplomirao socijalni menadžment, aktivan je i na izradi i menadžmentu socijalno humanitarnih projekata iz oblasti invalidnosti.
U njegovoj dugogodišnjoj borbi da oboljeli od rijetkih bolesti dobiju odgovarajući status u bh. društvu, a prije svega, adekvatno liječenje, ustanovio je da, kako kaže, u FBiH trenutno ne postoje standardizirani pristup, niti adekvatni epidemiološki podaci o rijetkim bolestima, a to bi omogućilo strateški pristup regulisanju adekvatne zdravstvene zaštite ove populacije pacijenata. Isto tako, opća i stručna javnost nisu na najbolji mogući način educirane o rijetkim bolestima, što ima posljedicu na organizaciju zdravstvene zaštite za ovu kategoriju stanovništva, ali i na probleme koji su vezani za ostvarivanje socijalnih prava. Neadekvatna zdravstvena zaštita koja ne pokriva sve zdravstvene potrebe ove populacije alarmantan je problem koji se mora rješavati sistemski, uz saradnju svih relevantnih zdravstvenih institucija, ustanova, sektora civilnog društva i korisničkih udruženja.
Zbog neuvezanosti zdravstvenih institucija, administrativne birokratije, neprepoznavanja prioriteta i potreba od needuciranog liječničkog kadra, navodi Delić, dešavalo se da i ono malo mogućnosti koje nudi naš zdravstveni sistem, u FBiH bude teško dostupno pacijentima. Nepostojanje zakonske osnove i jedinstvenog sistemskog rješenja zdravstvene zaštite je najteži problem oboljelih. Shodno mjestu življenja mogućnosti su drastično različite. Rijetke bolesti stoga stvaraju ogroman finansijski pritisak za pacijente zbog skupih tretmana u veoma udaljenim kliničkim centrima.
Centar u osnivanju
Na pitanje koliko je federalno Udruženje do sada dobilo ili ne pozitivnih odgovora na zahtjeve za liječenje oboljelih od rijetkih bolesti, Delić podsjeća da je Savez koji okuplja udruženja pacijenata s područja FBiH tek osnovana organizacija, još se ustrojava i takve potrebe odrađuju članice Saveza koje su upućene direktno na potrebe krajnjih korisnika. Za godinu postojanja Saveza, shodno turbulentnoj situaciji u državi, ipak su imali značajnih pomaka u nastojanjima da se potrebe članova sistemski riješe. Kroz projekat Saveza sada je prvi put u FBiH utemeljen Centar za rijetke bolesti FBiH na UKC-u Tuzla, urađen je Program za rijetke bolesti u Federaciji koji treba biti usvojen nakon uspostavljanja federalne vlasti i treba dosta doprinijeti poboljšanju rješenja problema liječenja oboljelih od rijetkih bolesti u FBiH.
Naš sagovornik iznosi i brojna druga iskustva oboljelih od rijetkih bolesti u nastojanjima da ostvare svoja prava na adekvatno liječenje.
”Bilo kakav vid naknadne potrebe koja je produkt rijetkih oboljenja, bilo da je potreba oboljelog ili člana porodice, u našem društvu nema poseban tretman. Postoje samo oni redovni tretmani koji su pokriveni osnovnim pravima iz zdravstvene zaštite. Od procesa ostvarivanja besplatne pomoći eksperata psihologije do osnovnih potreba u ovom slučaju, uglavnom ometa administrativna birokratija - odlazak porodičnom doktoru, uputnice, dugo čekanje termina...”, kaže Delić.
Saradnja entitetskih saveza za rijetke bolesti je na zadovoljavajućem nivo. Partneri su u projektu kroz koji je nastao Savez za rijetke bolesti u FBiH, bili su gosti na regionalnim konferencijama u Srbiji, uspostavljen je i kontakt sa Savezom rijetkih bolesti iz Republike Hrvatske. Pošto je federalni Savez još u ustrojavanju, početna saradnja se uglavnom bazira na razmjeni iskustava u korištenju primjera dobre prakse i razmjeni podataka o osobama sa veoma rijetkim bolestima.
Projekat osnivanja Saveza za rijetke bolesti u FBiH se implementira posredstvom Instituta za populaciju i razvoj, uz finansijsku podršku Evropske unije. Direktorica Instituta Emina Osmanagić ukazuje na nepostojanje registra rijetkih bolesti, zbog čega i nije poznato koliko je ukupno oboljelih u zemlji, a nedovoljan je i broj ljekara stručnih u domenu rijetkih oboljenja. Zato su oboljeli prisiljeni ići u evropske ili zemlje regije kako bi im se uspostavila dijagnoza.
Projektna koordinatorica u Institutu Adisa Bajramović naglašava značaj uvezivanja korisničkih udruženja u savez, što će omogućiti da sarađuju i međusobno se pomažu, jedinstveno zastupaju interese osoba sa rijetkim bolestima pred donosiocima odluka i u javnosti, da aktivno učestvuju u formiranju registra rijetkih bolesti i izradi zdravstvenih programa i politika i da lakše uspostave i razvijaju saradnju sa međunarodnim organizacijama za rijetke bolesti te s njima razmjenjuju iskustva. Savez će kontinuirano promovisati rijetke bolesti i zagovarati veća prava oboljelih.
I predsjednica Udruženja oboljelih od rijetkih bolesti u FBiH Emina Hadžihasanović naglašava da mnogi oboljeli godinama tragaju za ispravnom dijagnozom i u tom procesu, nažalost, jako često dobiju i pogrešnu dijagnozu. Nada se i ona da će brzo u FBiH biti uspostavljen centar za rijetke bolesti.
”Također, jako je bitno da se u FBiH proširi dostupnost skrininga novorođenčadi na rijetka oboljenja. Rana dijagnoza koja se dobija skrininzima može poboljšati uspjehe terapije, kao i prognozu kod nekih oboljenja. Klinički centri u FBiH su u mogućnosti da rade skrininge za kongenitalnu hipotireozu, fenilketonuriju i adrenalnu hiperplaziju, cističnu fibrozu, Pompeovu bolest, skrining ploda na hromozomske aneupliodije, kao i prenatalne i postnatalne standardne kariotipizacije. Također, pri kliničkim centrima postoje službe za genetičko informiranje, savjetovanje”, kazuje nam Hadžihasanović.
A kada pacijent dobije tačnu dijagnozu, tek onda počinje borba za odgovarajuću medicinsku njegu, kao i za odgovarajuću terapiju. Naša sagovornica ističe da se u posljednjih nekoliko godina mnogo priča o takozvanim inovativnim lijekovima za neke od rijetkih oboljenja.
”Jedan od tih lijekova, lijek za spinalnu mišićnu atrofiju SMA, jeste i najskuplji na tržištu i košta 2,125 miliona dolara za jednu dozu. Trenutna istraživanja ukazuju da je ta jedna doza dovoljna da u potpunosti zaustavi napredak bolesti. Ali, postoje i druga oboljenja za koja su također posljednjih godina pronađeni inovativni lijekovi, najčešće genetski. Prema nekim informacijama, 40 posto lijekova koji se trenutno razvijaju su za rijetka ili jako rijetka oboljenja, uključujući i mnoge genske terapije, a mnoge od tih terapija se smatraju inovativnim lijekovima. Također, mnoge od njih ciljaju na liječenje djece”, kazuje nam Hadžihasanović, koja i sama boluje od jednog rijetkog oboljenja plućne hipertenzije.
Dosta izazova
U Republici Srpskoj iskustva su dobra kada je riječ o proširenju prava oboljelih iz godine u godinu u domenu zdravstvene i socijalne zaštite. Primjera radi, proširenje pozitivne liste lijekova, izmjena pravilnika o ortopedskim pomagalima, prepoznavanje rijetkih bolesti u čak četiri zakonska rješenja u RS-u, samo su neka od pozitivnih dešavanja. S druge strane, pacijenti se i dalje susreću sa mnoštvom problema u liječenju, a posebno kada je riječ o bolničkim uslovima, nedovoljnim tretmanima za fizikalnu terapiju, podršci logopeda, psihologa..., posebno u manjim lokalnim zajednicama. Posebna prava na nivou opština i gradova su za većinu i dalje samo misaona imenica.
Savez za rijetke bolesti FBiH osnovan je 2022. To je potpomognuto i inicirano iz projekta Doprinos OCD mreža poboljšanju svakodnevnog života ljudi oboljelih od rijetkih bolesti, koji provodi IPD u partnerstvu sa Savezom za rijetke bolesti u RS-u, a finansira EU.
”Dobro sarađujemo i sa drugim pojedinačnim udruženjima u zemlji i inostranstvu, a saradnja je većinom savjetodavna i ogleda se u povezivanju pacijenata sa sličnim dijagnozama. U Republici Srpskoj je dosta urađeno po ovom pitanju. Nažalost, u FBiH nije još, ali ima naznaka i najava da se stvari pomjeraju u pozitivnom pravcu”, kazuje za Dane Biljana Kotur, predsjednica Saveza oboljelih od rijetkih bolesti RS-a.
U maju 2022. je Fond zdravstvenog osiguranja RS-a, nakon završenih zakonskih izmjena i provedenih neophodnih procedura, pokrenuo postupak nabavke lijekova za rijetke bolesti. Na inicijativu Ministarstva zdravlja i Komisije za rijetke bolesti, Univerzitetski klinički centar RS-a dostavio je Fondu podatke za koje rijetke bolesti je neophodna nabavka lijekova i u kojim količinama.
Vrijednost nabavke za drugu polovinu 2022. bila je 4,5 miliona KM, a traženi su lijekovi za cističnu fibrozu, Pompeovu bolest, mukopolisaharidozu tip 2 i 4, Gošeovu bolest i za akutne napade angioedema. U julu 2022. Fond je potpisao ugovore sa dobavljačima za period do januara 2023., lijekovi su nabavljeni, isporučuju se u UKC RS-a i dostupni su za odabrane indikacije pacijentima prema procjeni ljekara specijalista koji se bave rijetkim bolestima.
Fond je u decembru 2022. pokrenuo novu proceduru nabavke vrijednu 11 miliona KM sa PDV-om, kako bi se pravovremeno obezbijedili lijekovi za pomenute rijetke bolesti i u 2023.
”Na ovaj način postali smo jedna od rijetkih zemalja koja obezbjeđuje kontinuitet dostupnosti nekih od najsavremenijih u svijetu dostupnih lijekova za oboljele od rijetkih bolesti. U pitanju su izuzetno skupi lijekovi, trošak za samo jedan lijek koji se nabavlja za 15 oboljelih od cistične fibroze godišnje iznosi više od šest miliona KM za oboljele od ove bolesti u Republici Srpskoj za koje postoji indikacija da ga koriste (određeni uzrast i najmanje jedna mutacija F508 del u genu). Dosta je izazova i sve je važno, ali nedostatak stručnog kadra i zainteresovanosti za rijetke bolesti je jedan od najvećih”, naglašava Kotur.
Teško je, dodaje naša sagovornica, pričati o inovativnom lijeku kada “u pojedinim situacijama nemate ni ljekara koji može uvesti pacijentu takav lijek, niti ga adekvatno pratiti i prijavljivati nuspojave ili reagovati na odgovor pacijenta na lijek”. Duga čekanja na kontrole i na određene dijagnostičke pretrage su takođe jedan od problema koji ne ide u prilog adekvatnom liječenju i praćenju pacijenata sa rijetkim bolestima..
