Otišla je Čelična dama velikog srca i velike vizije: Angeline čizme svima prevelike?

Ako je Margaret Thatcher bila Čelična dama, onda je Angela Merkel Čelična dama velikog srca i još veće vizije.

Uz sve dužno poštovanje pokojnoj čeličnoj premijerki Ujedinjenog Kraljevstva i nekadašnjoj premijerki Indije Indiri Ghandi, Angela Merkel će u istorijske knjige ući kao najznačajnija žena u politici svih vremena.

Merkel je u decembru 2021., nakon 16 godina vladavine Njemačkom, ali i Evropskom unijom, palicu kancelara predala dosadašnjem ministru finansija u Vladi Njemačke Olafu Scholzu. Međutim, postavlja se pitanje kome će otići štafeta lidera Evropske unije?

Logikom stvari očekivati je da novi šef EU bude francuski predsjednik Emmanuel Macron ili premijer Italije Mario Draghi, ali Stari kontinent s pravom će još dugo osjećati posljedice odlaska Angele Merkel.

Ko će naslijediti Merkelovu kao lidera EU?

Odlazak Merkel s političke scene vjerovatno će najviše pogoditi Evropsku uniju, a ne Njemačku, jer, objektivno, niti Macron, niti Draghi nisu ni blizu karizmi, uticaju i autoritetu koje je imala Merkel.

Osim toga, pred Evropskom unijom su izuzetno veliki izazovi. Izlazak Velike Britanije iz EU, mnogobrojni interni sporovi između zemalja članica EU (pogotovo Mađarske i Poljske), odnosi sa SAD-om, Rusijom i Kinom, više nego očit početak marginalizacije Evrope na geopolitičkoj karti svijeta, tek su neki od njih.

Angela Merkel je čvrstom rukom vodila politiku EU i njene najveće ekonomske sile, Njemačke, punih 16 godina, a njen nasljednik u Vladi Njemačke imaće u rukama vruć krompir. Jako vruć krompir.

Odnosi EU i Rusije su na takvom nivou da sa istoka Evrope sve češće dolaze informacije o pripremama za rat. Rusija je na granici s Ukrajinom nagomilala gotovo 200.000 vojnika, uzajamne sankcije su odavno tu, međutim, Merkel je, kako bi koliko-toliko smirila Vladimira Putina, ali i značajno osnažila njemačku ekonomiju, dogovorila gasovod Sjeverni tok 2. Ideja da ruski gas, bez kojeg njemačka ekonomije ne može, ide direktno iz Rusije, preko Baltičkog mora, do Njemačke, naišla je na snažno protivljenje drugih članica EU, Ukrajine, ali i SAD-a.

Nekadašnji predsjednik Evropskog vijeća Donald Tusk nazvao je projekt Sjeverni tok 2 “najvećom greškom Angele Merkel”. Međutim, vrijeme će pokazati da li je ovo bila greška.

Naime, Merkel je svjesno išla prema tome da poboljša odnose s Rusijom, te ujedno riješi i pitanje snabdijevanja gasom. Ali, to nije sve kada je u pitanju Rusija, a ni Kina.

Tradicionalno najveći saveznik Evropske unije uvijek su bile SAD. Međutim, pobjedom Donalda Trumpa 2016. na izborima u Americi, te izlaskom Velike Britanije iz EU 31. januara 2020., situacija u odnosima sa zvaničnim Washingtonom se promijenila.

Odnosi sa svjetskim velesilama

Ni dolazak Joea Bidena u Bijelu kuću očito neće promijeniti stvari. Stvaranje azijsko-pacifičkog pakta između SAD-a, Velike Britanije i Australije izazvalo je šok i nevjericu u Evropskoj uniji. Pogotovo je pogođena bila Francuska, najstariji saveznik SAD-a, kojoj je tako propao multimilionski posao s Australijom oko prodaje podmornica.

”Ovo je klasično zabijanje noža u leđa”, rekao je tada francuski ministar Jean-Yves le Drian.

Američki poluhladni rat s Kinom nikako ne odgovara ekonomskim i političkim interesima Njemačke, a Merkel je to jako dobro znala i mudro izbjegavala ulazak u “tuđe ratove”, pokušavajući balansirati između velikih sila.

Angela Merkel je svjesno gradila protutežu prema novoj vanjskoj politici SAD-a, a sada ostaje da se vidi koliko će njeni nasljednici u Njemačkoj i EU uspjeti balansirati između svjetskih sila kakve su SAD, Rusija i Kina.

”Angela Merkel smatra se jednom od najznačajnijih političarki u generaciji, kao de facto vođa Evropske unije i vođa slobodnog svijeta”, kazao je Sebastian Reiche iz španske poslovne škole IESE.

Podatak Evropskog vijeća za vanjske odnose (ECFR) da čak 41 posto građana EU smatra da bi Merkel i dalje trebala voditi politiku EU, dok svega 14 posto građana misli da je francuski predsjednik Emmanuel Macron bio adekvatan za takav posao, možda najbolje odslikava situaciju pred kojom se nalazi Stari kontinent.

S druge strane, nije ni Angela Merkel bila bezgrešna. Daleko od toga. Njena politika otvorenih granica je izazvala do tada nezapamćenu migrantsku krizu u Evropi, a politolozi su uveli termin merkelizam koji se odnosi na politiku neutralnosti između svjetskih sila, te maksimalno izbjegavanje teških i radikalnih rješenja za probleme s kojima se Evropa susreće. A njih je mnogo i biće ih sve više.

Merkelizam

”Politika neutralnosti i izbjegavanje teških rješenja za evropske poteškoće ne izgledaju kao pravi pristup za izazove koji se nalaze pred nama”, kazali su Piotr Buras i Jana Puglierin iz ECFR-a.

”Merkelizam gotovo pa sigurno neće nadživjeti Merkel, jer će Evropska unija trebati više vizionarsku i hrabriju Njemačku da učvrsti svoje temelje i odbrani svoju poziciju u svijetu”, dodali su iz ECFR-a.

Iako mnogi nakon odlaska Angele Merkel na čelu Evropske unije vide Emmanuela Macrona, “s klupe” bi na tu poziciju, predviđaju analitičari, mogao uskočiti Super Mario, kako glasi nadimak italijanskog premijera Marija Draghija, koji je dobio dok se nalazio na čelu Evropske centralne banke.

Draghi je u Italiji pokazao koliko je sposoban kada je za vrlo kratko vrijeme doveo stvari u red u zemlji koja je nekada bila sinonim za političke skandale i stalna previranja.

Izlaskom Velike Britanije iz EU, knjiga je spala na tri slova, Njemačku, Francusku i Italiju, kao tri najmoćnije članice unije evropskih država. Od novog njemačkog kancelara Olafa Scholza, realno, teško je očekivati da preuzme kormilo EU, pa će taj zadatak pripasti Macronu ili Draghiju, treće opcije nema.

Odnos prema Bosni i Hercegovini

A šta će odlazak Angele Merkel značiti za zapadni Balkan i Bosnu i Hercegovinu konkretno, u ovom trenutku teško je reći, ali lako pretpostaviti. Stvari će se promijeniti.

Tokom svog mandata kao kancelarke Merkel je više puta pokrenula razne inicijative koje su bile usmjerene na ubrzavanje reformi i približavanje BiH i ostalih država regiona Evropskoj uniji.

Angela Merkel počela se aktivno baviti Bosnom i Hercegovinom praktično odmah nakon što je pobijedila na parlamentarnim izborima u Njemačkoj i kada je postala kancelar. Ona je snažno podržala tadašnjeg visokog predstavnika međunarodne zajednice (OHR) u BiH Christiana Schwarz-Schillinga koji dolazi iz njene stranke, Kršćansko-demokratske unije (CDU).

Sad već bivša njemačka kancelarka se znatno angažovanije i posvećenije počela baviti zapadnim Balkanom kada je snažno lobirala za prijem Hrvatske u evropsku zajednicu država, što se i dogodilo 2013. godine.

Globalno interesovanje za Balkan dodatno je pojačano uspješno provedenom idejom liberizacije viznog režima za građane zapadnog Balkana, te serijom prijava za ulazak u EU, koje su do sada podnijele Albanija, Srbija i Crna Gora.

Kancelarka Merkel i njeni savjetnici prvu značajniju inicijativu u vezi s Bosnom i Hercegovinom lansirali su uoči izbora u BiH održanih u oktobru 2010. i nakon njih. Merkel je tada insistirala na formiranju vlade na svim državnim nivoima, čak je namjeravala i promijeniti Ustav Bosne i Hercegovine, pogotovo nakon slučaja Sejdić - Finci.

U to vrijeme, 2010. godine, Merkel je imala podršku tadašnjeg predsjednika SAD-a Baracka Obame, ali i Velike Britanije, čiji je tadašnji premijer David Cameron bio itekako naklonjen BiH.

Međutim, inicijativa Angele Merkel nije dala željene rezultate. Dragan Čović i Milorad Dodik su i tada sabotirali i odbacili sve inicijative zvaničnog Berlina, pa su ideje njemačke kancelarke ostale mrtvo slovo na papiru.

Problem se zvao Milorad Dodik

Ipak, nekoliko godina poslije, 2014., Merkelova se ponovo koncentrisala na ovaj dio Evrope. Plamen je zapalila kriza u Ukrajini početkom te godine, a onda i veliki protesti u februaru 2014. u BiH. Šlag na tortu su bile poplave, biblijskih razmjera, koje su te godine pogodile BiH.

Kroz zajedničku inicijativu iza koje su stajale Njemačka i Velika Britanija, Evropska unija se fokusirala na socioekonomske reforme u Bosni i Hercegovini, koje bi našoj zemlji otvorile put ka članstvu u EU.

Uvidjevši situaciju, ali i geopolitičku važnost zapadnog Balkana, Merkel je u ljeto 2014. pokrenula takozvani berlinski proces, koji je služio kao platforma za održavanje kontakata na visokoj razini sa zemljama zapadnog Balkana, te pokretanje infrastrukturnih projekata u ovom dijelu Evrope.

Merkel je dobro primijetila kako razlike između EU i zapadnog Balkana sve više rastu, te kako se proces pridruživanja država s prostora nekadašnje Jugoslavije te Albanije Evropskoj uniji sve sporije odvija. Znala je i reagovala.

Zbog potreba njemačke ekonomije, Angela Merkel je 2015. postala vjerovatno jedna od najomiljenijih političarki u svijetu građanima Bosne i Hercegovine, kada je uvela pravilo zapadnog Balkana, koje je omogućilo Bosancima i Hercegovcima mnogo lakše zaposlenje u Njemačkoj.

Kada je 2015. posjetila BiH, Merkel se sastala s Vijećem ministara i članovima Predsjedništva BiH. Imala je jasnu viziju i cilj, kao i podršku Evropskog parlamenta. Došla je s konkretnom ponudom da će Njemačka dati punu podršku članstvu BiH u EU u zamjenu za socioekonomske reforme.

Svoje je namjere potvrdila kada je u februaru 2016. dala zeleno svjetlo BiH da podnese zahtjev za prijem u Evropsku uniju.

Potom je u julu te godine poslala bliskog saradnika, tadašnjeg ministra poljoprivrede u Vladi Njemačke, a danas visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Christiana Schmidta u Sarajevo da se sastane s glavnim kočničarem reformi, naravno pogađate, odaziva se na ime Milorad Dodik. Razlog zbog kojeg je tada poslala Schmidta u BiH bio je da pregovara s Dodikom oko uslova za prijem Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju.

Schmidt kao šlag

Kada je i njoj postalo jasno da je s Dodikom nemoguće postići ozbiljan dogovor, okrenula se Mladenu Ivaniću. Posljednji put kada su članovi Predsjedništva naše zemlje bili u posjeti nekoj ozbiljnijoj državi bilo je u maju 2018., kada je Merkel pozvala u Berlin tročlano Predsjedništvo. Cilj joj je bio da se aktivira MAP, akcioni plan prijema Bosne i Hercegovine u NATO, te da pokuša svojom podrškom pomoći Ivaniću da na izborima te godine pobijedi Milorada Dodika.

Te iste 2018. predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i tadašnji predsjednik Kosova Hašim Tači pokušali su “opipati teren”, pa nagovijestili novo prekrajanje granica na zapadnom Balkanu. Podršku za tu ideju dobili su od nekadašnjeg predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, ali ni tadašnja šefica evropske diplomatije Federica Mogherini, kao ni francuski predsjednik Emmanuel Macron nisu bili protiv takve ideje.

Međutim, svoj je glas javno digla Merkel. I više niko nije spominjao prekrajanje granica na zapadnom Balkanu. Barem ne na službenim sastancima.

I kao šlag na tortu, u sumraku svog mandata, Angela Merkel je odlučila ponovo pokušati pomoći BiH u formi slanja svog čovjeka Christiana Schmidta za visokog predstavnika u BiH.

Sve gore pobrojano, i mnogo, mnogo više od toga, govori u prilog činjenici koliki je Angela Merkel zapravo bila (i ostala) prijatelj Bosne i Hercegovine, pa se s pravom sada možemo pitati, šta će biti kada ona ode?

Odgovor na to pitanje niko ne zna, ali gledajući globalnu političku situaciju na planeti, jako je teško očekivati da će Bosna i Hercegovina biti visoko na listi prioriteta onom ko god naslijedi Merkel.

Njena zaostavština na zapadnom Balkanu, bez obzira na miniranje mnogih njenih inicijativa o reformama, ogromna je. Punih usta se može reći kako je bivša njemačka kancelarka bila vjerovatno najveći prijatelj i saveznik BiH u svijetu posljednju deceniju i njenim odlaskom sigurno će i ovi prostori osjetiti posljedice, koja je ona na svaki način željela ublažiti, pa iz tog razloga ne čudi ogromna podrška koju je obezbijedila za izbor Schmidta za šefa OHR-a u BiH.

Koliko je Angela Merkel značila zapadnom Balkanu, a i kompletnoj planeti, pokazaće vrijeme..