Ja još ćoram na živin toplomjer

Veoma hladno februarsko jutro. Živa na vanjskom termometru pokazuje minus osam stepeni. Možda ima i koji stepen više ili manje, neki govore da su ti starinski termometri nepouzdani, a da moderni, digitalni pokažu tačno u bobu. I zašto će mi, pobogu, još živin termometar u digitalno doba?

U međuvremenu živa na toplomjeru pokazuje nešto između 36,9 i 37 stepeni, pa ne mogu jasno da razlučim da li imam ili nemam povišenu tjelesnu temperaturu, jer se striktno držim toga da imaš povišenu temperaturu od tačno 37 stepeni, a sve što je za dlaku manje - ne računam. I tačno ta razlika između 36,9 i 37 stepeni mi je krucijalna za to da li se trebam zabrinuti imam li možda Covid-19 ili ne? Pita me S. zašto će mi živin toplomjer i znam li da je živa jaaako opasna te da se ti toplomjeri više ne proizvode i znam li uopšte da su godinama u opticaju digitalni koji pokazuju tačno u bobu? Znam, naravno, ali nemam volje da to promijenim, nabavim sve ono što pokazuje tačno u bobu.

Stavila krompir u pretis. S. alarmira da nipošto krompir u pretisu ne kuham duže od tačno osam minuta. Pogledam u sat što visi na zidu, mala kazaljka između dva i tri, a velika između šest i sedam. Haj' ga znaj sad koliko je tačno osam minuta. "Pogledaj u mobitel, dosjetljiva je S., kad već nemaš digitalni sat, a sigurna sam da nemaš ni digitalnu kuhinjsku vagu, pa ćoraš na starinskoj", i dalje provocira. Tačno, nemam ni modernu kuhinjsku vagu. Pošaljem S. u apoteku da mi za svaki slučaj kupi kućni antigenski test za Covid-19. Uzmi i novine, dobacujem usput. "Šta će ti, pobogu, novine?", čudi se S. Da vidim kakvo će vrijeme biti sutra. "Uzmi barometar pa izračunaj", vickasta je S.

Tačno mi od tebe vrisne pritisak, moram sad izmjeriti, već me pomalo ljuti. "Sto posto imaš još i onaj aparat za mjerenje pritiska sa živom”, konstatuje S. To nemam, ali vjerujem da je pouzdaniji od svih ovih digitalnih što pokazuju tačno u bobu, primjećujem. "Ma kakvi digitalni, sad postoje aplikacije na mobitelu, odeš na App Store, Google Play i skineš jednu od stotina aplikacija. Onda staviš prst na kameru i ona ti izmjeri i pritisak. I ne samo to, sačuva ti sva mjerenja, generiše prateće informacije potrebne za liječenje vrištećeg pritiska koje se mogu poslati direktno doktoru." Ma hajde?!, čudim se.

"Ovako: staviš desni kažiprst na kameru i krvni pritisak ti izmjeri u roku od nekoliko sekundi. Imaju aplikacije i za zdravlje srca, ishranu... Prije je bilo sve na dugme, sad je sve na touch." "Na šta?", upadam joj u riječ. "Na dodir. Informacije su opipljivije nego ikada. Digitalno doba promijenilo je sve, samo mi u ovom tamnom vilajetu nismo ni svjesni u kolikoj mjeri, pa recimo još dreždimo ispred šaltera čekajući da nam mrzovoljna šalteruša traži onaj jedan papir koji je bitan k'o ekoturizam '93. Zeitgeist je zavladao gotovo cijelim svijetom.

Naprimjer, banke sada nude internet-bankarstvo i omogućavaju mobilno korištenje putem aplikacije. Duge redove i gubljenje vremena na šalterima zamijenilo je nekoliko klikova na mobitelu iz udobnosti kuće. Zahvaljujući napretku digitalnog doba, sada je mnogo lakše rezervisati karte za razne događaje, iliti evente kako je sada popularno reći. Klik-dva i rezervacija je pala. S druge strane, većina analognih uređaja i procesa (kao i oni tvoji aparati na kojima ćoraš) odavno je izgubila svrhu, a nove tehnologije su ih prekucale.

Igre, serije, filmovi i sl. mogu se konzumirati bez fizičkih nosača podataka. Klasičnu televiziju još imamo, ali u ovom obliku teško može parirati prednostima digitalizacije”, podučava S. “Ali ja još čuvam staru pisaću mašinu, TV kilaš, kasetofon, stari fotoaparat, vokmen, kasete, ploče”..., pohvalim se. “Danas ti jedino mogu poslužiti za brisanje prašine i samim tim je gubljenje vremena. Digitalno doba ne trpi gubitak vremena. Nova dostignuća u tolikoj mjeri utiču na sve što radimo da ih niko ne može potcijeniti. Mnogi koji rade online mogu namlatiti velike pare, a influenseri za jednu objavljenu fotku zarade koliko ja za pola godine. Nažalost, s druge strane, ljudski rad postaje suvišan, ljude zamjenjuju roboti, iliti mašine, što znači da se gubi veliki broj tradicionalnih poslova. Pandemija korone je pokazala i dokazala koliko smo ustvari digitalizovani te da veliki postotak ljudi može da radi iz topline doma svog, možemo da pratimo pozorišne predstave, promocije knjiga, posjećujemo izložbe, razne evente, kupujemo i šta nam treba i šta ne, djeca idu u školu, doktori nas liječe, dijagnostikujemo sebi bolesti i liječimo se sami putem interneta... Recimo, prije Covida u bolnicama su bile dozvoljene posjete sat dnevno, a sada se s bolesnikom možeš vidjeti kad god poželiš putem raznih aplikacija i pričati Markove konake. I to sve radimo online iz kreveta, omiljene fotelje, dok jedemo, pijemo kafu... A možda će doći vrijeme i kad će se online ratovati te se neće gubiti ljudski životi, resursi i vrijeme, nego se vojske jednostavno pofajtaju preko Zooma, a mi navijamo za svoje s kauča i svađamo se po (ne)društvenim mrežama...”, zaključuje S. A ja još ćoram na živin toplomjer..