Banke propadaju, zar ne - Znate li koja je bila prva odluka koju je odmah po inauguraciji potpisao Joe Biden?
Eldar Dizdarević
Do trenutka pisanja ovog teksta, dvije američke banke (Silicon Valley Bank SVB i Signature) i jedna evropska (Credit Suisse) su propale. Zbog toga su se panika i strah počeli uvlačiti na zapadna finansijska tržišta, pri čemu se svi pitaju može li još koja banka propasti. A odgovor je - može. Zapravo, propast banaka u zapadnom svijetu je na izvjestan način očekivana i neminovna posljedica.
Moderni bankarski sistem, koji je nastao kao sporedna uslužna djelatnost zlatarskog zanata u srednjem vijeku, postavljen je na prilično riskantnim osnovama. Taj rizik je vjerovatno najpreciznije opisao američki ekonomista John Kenneth Galbraith sljedećom rečenicom: "Bankarski sistem počiva na vjerovanju ljudi da banke ne rade s njihovim novcem ono što zapravo rade - posuđuju ga drugima".
U TOJ JEDNOJ REČENICI sadržana je cijela suština problema. Ako klijenti neke banke (ljudi i kompanije) posumnjaju da se nešto problematično dešava sa bankom, oni će krenuti u banku da podignu svoj novac, odnosno depozite. Ako se to desi, zapamtite sljedeće - ne postoji danas na planeti Zemlji banka, bez obzira na to koliko je velika, koja to može preživjeti. Zato su osmišljene centralne banke koje imaju zadatak, osim štampanja novca, da u takvim slučajevima panike pomognu takvoj banci u problemima.
Kako će to uraditi? Jednostavno, odštampat će novac i dati ga banci da tako umiri deponente.
Međutim, štampanje takvog novca bez pokrića ima i jednu malu manu. Ono, naime, prema definiciji prouzrokuje inflaciju. A inflacija pak vodi do pada vrijednosti novca i, posljedično, do većih cijena robe i usluga. Kako bi se riješili problema odgovornosti za izazivanje inflacije, zapadni centralni bankari su sredinom osamdesetih godina promijenili definiciju inflacije, pa se sada inflacija definiše kao opšti porast cijena.
Ali, ta nova definicija naprosto ne zanima realnost, pa u stvarnosti kada dođe do pretjeranog štampanja novca, dolazi i do inflacije, tačno prema staroj definiciji. Ko god sumnja u ovo, neka provjeri podatke FED-a (američka centralna banka), ECB-a (Evropska centralna banka) ili pak CBBiH (Centralna banka BiH) o novčanoj masi M1 i M2 u zadnjih nekoliko godina i sve će mu biti jasno.
Vratimo se sada na postojeću bankarsku krizu.
IMAJUĆI NA UMU GALBRAITHOV opis bankarskog sistema, podsjetimo se da su u SAD-u 1999. godine ukinuli Glass-Steagallov zakon iz 1933. Bankari su tada tvrdili da im taj zakon naprosto ne treba jer oni mogu sami sebe regulisati, ali se devet godina kasnije pokazalo da su pogriješili. Glass-Steagall zakon odvojio je komercijalno od investicionog bankarstva, a njegovim ukidanjem omogućeno je komercijalnim bankama da koriste depozite klijenata - a ne vlastiti novac - i da djeluju kao investicione banke. Tako je nakon ukidanja pomenutog zakona nastala kriza derivata, poznatija kod nas kao hipotekarska kriza, kada su zapadne banke doslovno bile na rubu propasti.
Zapadne centralne banke (FED, ECB, Bank of England i Bank of Japan) su reagirale onako kako one jedino znaju - štampanjem novca kojim su spašene komercijalne banke. Međutim, cijena te akcije je kroz porast inflacije prebačena na leđa i naplatu cjelokupnom stanovništvu.
Građani na Zapadu su jako negodovali, jer naprosto prema teoretskim osnovama kapitalizma, banke su trebale biti puštene zakonima tržišta, odnosno trebale su propasti, a ne da ih spašavaju poreski obveznici. To je socijalizam, a nikako kapitalizam, tvrdili su s pravom na Zapadu (usput, zato se danas američke demokrate, Bill Gates i Svjetski ekonomski forum u SAD-u nazivaju ljevičarima).
Međutim, postoji još jedan važan problem vezan za hipotekarsku krizu 2008. godine. Ona je, naime, štampanjem novca samo kamuflirana i prikrivena, pa su se problemi u zapadnom bankarskom sektoru ponovo pojavili u jesen 2019. godine, o čemu ugledni zapadni mainstream mediji šute kao zaliveni.
Krajem 2019. zapadni finansijski sistem suočio sa sa razarajućom dužničkom krizom koja se pojavila na ranije uglavnom likvidnim tržištima - repo tržištima, tržištima novca i deviznim tržištima - pri čemu su banke odjednom počele da odbijaju instrumente američkog državnog duga (obveznice) kao kolateral za prekonoćne zajmove.
FED, A I OSTALE zapadne centralne banke, reagovale su opet onako kako jedino znaju - štampanjem novca.
Samo, ovoga puta iznos odštampanog novca u odnosu na 2008. je zaista bio stravičan. Samo 2020. FED je odštampao više novca nego u cijeloj dotadašnjoj historiji SAD-a. Banke su opet spašene, a kriza je kamuflirana borbom protiv nevidljivog neprijatelja koji se tada iznenada pojavio. Međutim, povećana količina dolara je ostala u opticaju i pojavila se opet inflacija, koju danas svi osjećamo.
Međutim, tada opet nastaju problemi. Zbog ogromne količine odštampanog novca i pada njegove vrijednosti (prema podacima FED-a, američki dolar je izgubio od postanka do danas oko 98 posto svoje vrijednosti), države koje posjeduju važne energetske resurse - naftu, plin, uran i ugalj - ne žele više svoje energente prodavati za dolare.
Slično je i sa eurom, funtom, frankom i jenom.
Saudijska Arabija stoga uspostavlja sa Kinom dogovor o prodaji nafte za kineski juan, čime se stvara takozvani petrojuan, što zabija posljednji ekser u mrtvački kovčeg hegemonije američkog dolara (i eura). Zbog toga su na Wall Streetu osmislili nešto što nazivaju ESG (Environmental, Social and Governance) politikom ili, kako se to kod nas kaže, održivim razvojem ili zelenom tranzicijom.
VRATIMO SE SADA, sa svim gore pomenutim, ponovo slučaju propasti tri banke. Uzmimo primjer SVB. Kako je ona propala?
Kako piše američki nezavisni ekonomista Brandon Smith, izloženost kapitala SVB-a bila je u velikoj mjeri vezana za američke obveznice, ali i za rizične projekte vezane za klimatske promjene i ESG principe. Sa porastom FED-ovih kamatnih stopa, svi ESG projekti, koji kao po pravilu nemaju veliki povrat, postali su preko noći neodrživi. A SVB banka je bila predvodnik ESG principa održivog razvoja. Bila je miljenica Svjetskog ekonomskog foruma i redovno je izvještavala ovu nevladinu organizaciju o svojim aktivnostima. Izvještaj banke o provođenju ESG principa iz 2021. ima, vjerovali ili ne, 66 stranica!
S druge strane, zbog rasta kamatnih stopa FED-a, vrijednost američkih obveznica je znatno pala pa SVB nije mogao prodati obveznice i obezbijediti dovoljno sredstava za likvidnost banke kada su deponenti krenuli po svoje depozite. A kažu da su svake minute dizali po milion dolara!
I sada ide završni udarac. FED i ostale zapadne centralne banke su ovoga puta odlučili da ne štampaju još novca, odnosno da ne spašavaju bake. Tako je propao SVB. I Signature. Credit Suisse je preuzeo švajcarski USB, ali nakon što je tamošnja centralna banka najavila pomoć od 50 milijardi (svježe odštampanih) švajcarskih franaka.
I šta dalje? To za sada niko ne zna, uključujući i zapadne centralne bankare.
MOŽE LI JOŠ banaka propasti? Može. Jedna studija kaže da je još 186 banaka u SAD-u u poziciji u kojoj je bio SVB. Osim toga, tu je i ogromni problem duga u derivatima. Prema objavljenim izvještajima, pet najvećih banaka ima 188 triliona dolara izloženosti derivatima! Ovaj iznos je znatno veći od kapitalne baze banaka. A to je užasno puno.
Može li se ta kriza odraziti i na nas u BiH? Može, itekako. I to zbog vlasničkih veza među bankama.
Međutim, za sami kraj ostavio sam možda najvažniju stvar.
Pojedini nezavisni i samomisleći ekonomisti poput Brandona Smitha, Paula Craiga Robertsa i drugih, smatraju da će postojeća (neminovna) kriza banaka biti iskorištena kako bi se zapadno društvo primoralo da prihvati digitalne valute centralnih banaka, pošto papirnati novac na Zapadu, u trenutno postojećoj konstelaciji odnosa u svijetu, definitivno ide u zaborav i nestanak.
I za kraj jedna mala poslastica s tim u vezi: znate li koja je bila prva odluka koju je odmah po inauguraciji potpisao dementni Joe Biden? Izvršna naredba (Executive Order) 14067, o kojoj nije raspravljao ni Kongres niti Senat, a kojom se predviđa uvođenje digitalnog dolara.
